Cisterciti su rimokatolički monaški red. Osnovao ga je 1098. godine Robert iz Molema. Najznačajniji član cistercitskog reda bio je sveti Bernard od Klervoa.

Grb cistercitskog reda

Istorija uredi

Cisterciti ili Beli monasi (zbog odeće od nebojene vune) istakli su veoma drugačije tumačenje Benediktovih pravila od klinijevskog. Svoj rad započeli su 1098. godine kada je Robert iz Molema, čiji je pokušaj da natera monahe da prihvate strog način monaškog života propao, osnovao manastir Sito. U manastir je 1112. godine primljen mladi benediktinac Bernard od Klervoa (1090-1153). Svaki cistercitski red imao je sopstvenog opata za razliku od klinijevaca koji su imali jednog opata. Cisterciti su vratili jednogodišnji period iskušenja, odbacili su benediktansku praksu primanja dece u red i odredili donju granicu na 15 (kasnije na 18) godina. Vraćen je benediktanski običaj svakodnevnih molitvi i fizičkog rada. Cenili su i usamljenost monaha i tako su naseljavali unutrašnjost Evrope pust u 12. veku. Ovi pustinjaci uzimali su svetovnu braću koja su im pomagala u obavljanju težih svetovnih poslova (conversi). Cisterciti su se oblačili u grube vunene odeće i gradili su crkve bez skluptura, ukrasa, slika i vitraža, koristeći jednostavan kamen. Cistercitski red bio je podeljen na pet velikih manastirskih porodica, potomaka prvih pet najranijih kuća. Svaki manastir koji je osnivao koloniju bio je „roditelj“ novoosnovanog manastira. Opat roditeljske kuće svake godine posećivao je svoje manastire nadgledajući duhovno i finansijsko stanje. Svakog septembra opati su se skupljali u Sitou gde su odlučivali o politici reda i važnijim poslovima. Strog način života doveo je do umanjenja prekomernih troškova te je cistercitski red bio veoma bogat krajem 12. i početkom 13. veka.

Cisterciti su vrhunac doživeli u vreme delatnosti Bernara od Klervoa. On je osnivač manastira u Klervou i tridesetak godina je bio vodeći opat cistercitskog reda. Bio je poznati propovednik, polemičar i pisac. Kritikovao je Klini zbog odstupanja od benediktanskog načina života. Posebno je značajna njegova rasprava sa Petrom Prečasnim, opatom Klinija. Odbijao je da prihvati više položaje te je celog života bio opat Klinija. Kada je 1153. godine umro bio je najpoznatiji čovek Crkve na zapadu.

Izvori uredi