Crkva San Apolinare Nuovo

Crkva San Apolinare Nuovo (ital. Basilica di Sant'Apollinare Nuovo) važan je ranohrišćanski spomenik u italijanskom gradu Raveni. Ona je zajedno sa sedam drugih spomenika upisana na UNESCO-v spisak mesta svetske baštine u Evropi 1996. godine pod imenom: "Ranohrišćanski spomenici i mozaici u Raveni". Bazilika je opisana kao "izvrstan primer ranohrišćanske bazilike u kojoj eksterijer i enterijer grafički ilustruju spoj zapadnog i istočnog stila ukrašavanja kasnog 5. i ranog 6. veka. To je jedna od najvažnijih zgrada iz ovog razdoblja, od presudnog kulturnog značaja za evropsku sakralnu umetnost".

Crkva San Apolinare Nuovo
Sant'Apollinare Nuovo
Svetska baština Uneska
Zvanično imeCrkva San Apolinare Nuovo
MestoRavena, Italija Uredi na Vikipodacima
Koordinate44° 25′ 00″ S; 12° 12′ 17″ I / 44.416738° S; 12.2046° I / 44.416738; 12.2046
Kriterijumkulturno dobro: i, ii, iv
Referenca788
Upis1996 (20. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/788

Istorija

uredi

Početkom 6. veka izgradio ju je ostrogotski kralj Teodorik I kao kapelu u okviru svoje kraljevske palate (što navodi Liber pontificalis). Kako je Teodorik bio arijanac, crkva je 504. godine posvećena kao arijanska.[1]

Nakon što su Ravenu zauzeli Vizantinci, pretvorena je u hrišćansku crkvu, a car Justinijan I ju je 561. preimenovao u Sanctus Martinus in Coelo Aureo ("Sveti Martin na zlatnom nebu"), posvetivši je Svetom Martinu Turskom, poznatom neprijatelju arijanstva. Veruje se da su tada prebrisani i uništeni mozaici koji su prikazivali Teodorikov arijanski dvor. Prema kasnijoj legendi, neke od mozaika uništio je i papa Grgur I jer je njihova "zlatna veličanstvenost" odvraćala vernike od molitve. Ponovno je preimenovana 856. godine kada su u nju preneseni ostaci Svete Apolinarije, po kojoj je dobila ime.

Kampanil (samostalni zvonik) s brojnim polukružnim prozorima podignut je u 9. veku. Oštećena je za vreme Prvog svetskog rata, nakon čega je detaljno obnovljena.

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Antonio Paolucci, Ravenna, an art guide, Ravenna: Edizioni Salera (1971)

Spoljašnje veze

uredi