Černetehaz
Černetehaz (po rumunski Cerneteaz) je mesto u Rumuniji.
Istorija uredi
Prvi istorijski pomen se sreće 1372. godine, a 1470. i 1492. godine je posed mađarske porodice. Po turskom tefteru iz 1554. godine u mestu ima 18 domova.
Po popisu Temišvarske županije iz 1764. godine "Ćernećjaz" je pravoslavna parohija u Varjaškom protoprezviratu.[1]
Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Sentandraškom okrugu, Temišvarskog distrikta. Stanovništvo je bilo izmešano srpsko i rumunsko.[2] Isto kaže i leksikon Korabinskog. Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u "Ćernićaz"-u su bila dva sveštenika. Parosi, pop Vasilije Georgijević (rukop. 1791) pored srpskog zna i rumunski jezik, ali kolega pop Trifun Popović (1789) iako bi se reklo da je i on Srbin, služi se samo rumunskim jezikom.[3]
Stanovništvo je po svemu sudeći: imenima i prezimenima, običajima, govoru (dijalektu) bilo srpsko, ali se vremenom asimilovalo - porumunilo.[4] Krajem 19. veka ti naizgled "Srbi", jedino nisu znali govoriti srpskim jezikom. Onih, "pravih" Srba je tek nekoliko bilo, decenijama. Znameniti meštanin Nika Janko Janković (1821-1903) bio je poznati muzičar i folkorist.
Godine 1833. pravoslavni paroh u mestu je pop Zafir Mateović.
Godine 1846. "Černegihaz" je veliko selo sa 1720 stanovnika. Najstarije crkvene matice i to one krštenih, su iz 1790. godine. U naselju je pravoslavna crkva posvećena Sv. Nikoli, pri kojoj služe dva paroha: pop Ilija Grujić i pop Marko Popović. Pop Ilija je 1846. godine kupio jednu duhovnu srpsku knjigu u Temišvaru.[5] U narodnoj osnovnoj školi je 1846/1847. godine bilo 40 učenika sa kojima radi učitelj Dimitrije Oprjan.[6]
Po "Rumunskoj enciklopediji" pravoslavna stara crkva brvnara je prvo pomerena, pa srušena. Na njenom mestu je podignuta nova bogomolja od tvrdog materijala 1841-1846. godine. Hram je osvećen 6. decembra 1848. godine, a sasvim ukrašen iznutra 1899. godine od strane ikonopisca Jovana Zajku, rodom iz Fizeša.
Početkom 20. veka u "Černeđhaz"-u, koje je nekad bilo parohijska filijala srpske parohije u Temišvaru Fabrici, preostalo je još 12 pravoslavnih Srba.[7]
Reference uredi
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1905.
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
- ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 8/2015.
- ^ Seracin, Sonia, Cerneteaz. File de istorie bănăţeană, Editura Marineasa, Timişoara 2013.
- ^ "Tolkovanije boženstvene liturgije", prevod, Budim 1846.
- ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910.