Četinarska medenjača

Četinarska puzica ili četinarska medenjača (Armillariella obscura) gljiva je koja jestiva i rasprostranjena je širom zemlje. Obično se nalazi na četinarima, najviše na smrči, gotovo jednako masovna kao i listopadna puzica, po panjevima i na živom drveću, gadan parazit.

Klobuk

Klobuk je veličine od 3-7 pa do i 11cm, sasvim mlad, loptast, ili čak jajolik, kasnije sve spljošteniji, u starosti gotovo ravan, no uvijek s podvrnutim i zaobljenim krajem. Riđesmeđ, zagasitookersmeđ, odnosno boje kaduljina meda. Po tjemenu tamniji, gotovo čađavocrn; po starosti poprima šire ili uže rđaste mrlje. Mlađi s gušćim, stariji sa sve prorjeđenijim čekinjasto ušiljenim istobojnim ostacima vela kao čičak iskićen. I po rubu veo ostavlja vunasto-paučinaste, mahom bijele pojase. Kožica ljepljiva i sjejna, lako se skida, s uraslim crnkastim vrlo sitnim nitima.

Listići

Listići su bijele boje, gusti, lako silazni, tanki, široki, cijele oštrice. Kod promrzlih oštrica može i pocrvenjeti.

Otrusina

Otrusina je bijele boje.

Stručak

Stručak je veličine 3-7/0,7-1,6cm, u zadebljanom dnu do 2cm. Iste boje kao klobuk, samo svjetlijeg tona, prema dnu tamnije smeđ(nikad žut). S tvrđom korom i pamučastom jezgrom, koja se kod starijih prošupljuje. Prsten slab i kratak, no zato je cijela površina, sve do dna, pokrivena bijelom vunastom, pahuljastom ili vlaknastom presvlakom, zonalno, u cik-caku ili u pojasima. Iz njega izlaze dugi, korjenasti, često kao uže debeli rizomorfi duboko u drveni supstrat.

Meso

Meso je tanko, u klobuku meko, prljavobijelo, bez mirisa, trpka ukusa.

Mikroskopija

Spore ovoidno-eliptične, granuloznog sadržaja, hyailine, neamyloidne, 8-10/5,5-6-7mi. Bazidiji cilindrični, slabo u vrhu zadebljani, 30-38/5,5-6,5mi. Smeđi pigment lociran u membranama.

Stanište i rasprostranjenost

Širom zemlje na četinarima, najviše na smrči, gotovo jednako masovna kao i listopadna puzica, po panjevima i na živom drveću, gadan parazit. Raste u mnoštvu, no ne i u grmovima sa zajedničkim korijenom. Uspijeva i duž obale na alepskim borovima i pinijama.

Doba

(Kraj VII)X-XI(XII na moru)

Jestivost

Prvorazredna jestiva gljiva, mnogo ukusnija od listopadne puzice. Pirjana, pržena, u supi;osobito prikladna za kiseljenje. Stručci pretvrdi, nisu za jelo. Teže svarljiiva pa je ne treba jesti u većim količinama. Sirova je otrovna za neke životinjske vrste i kuvana. Rijetki pojedinci su alergični na nju.

Slične vrste

Vrlo dobra jestiva grmoščica ili grmača. Clitocybe tabescens, razlikuje se u prvom redu po odsutnosti prstena, te po svjetlijim klobucima. Listopadna puzica, Armillairella mellea, koja napada i voćke, ima žuti veo, koji se, kao takav, vidi barem u donjem dijelu stručka. Veća je, svjetlijeg klobuka, dužeg stručka, jačeg prstena, krembijele otrusine, te u prosjeku manjih spora:do 9-6mi. Puzice se javljaju dosta kasno u godini, u doba kad mraz lako iznenadi, te mogu biti pokvarene a da se to teže zapazi jer im led ne da da se opuste. Zato ne uživati puzice koje su po listićima poprimile smeđe mrlje. Otrovne sumporače, Nematoloma fasciculare 1 sublateritium, koje za razliku od četinarske puzice, rastu u grmovima, a dolaze takođe kasno, i po panjevima, nemaju bijele listiće i otrusinu, nego zeleno-ljubičastosmeđe. Osim toga, klobuk im je žući, odnosno rumeniji.

Literatura

Ključ za gljive; Ivan Foč; ITRO "NAPRIJED"; Zagreb Gljive