Češki koridor

Češki koridor, ili Češko-jugoslovenski teritorijalni koridor, bio je propali prijedlog tokom Pariske mirovne konferencije 1919. godine u periodu nakon Prvog svjetskog rata. Prijedlogom je trebalo da nastane teritorijalna veza između Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i Republike Čehoslovačke. Naziv „Češki koridor” je nastao jer su predstavnici Kraljevstva SHS na mirovnoj konferenciji izjavili da bi teritoriju rado prepustili Česima. Prijedlog je odbijen na konferenciji.

  Predloženi koridor

Koridor bi se sastojao od Burgenlanda i drugih područja koja se nalaze duž buduće austrijsko-mađarske granice. Oblast je ponekad nazivano Zapadno Prekodunavlje. U februaru 1916. godine u memorandumu Vladi Francuske, Tomaš Masarik je izjavio da će koridor ispraviti „razdvojenost Čehoslovaka i Jugoslovena” koja je nastala Ugarskom invazijom u 9. vijeku.

Koridor je trebalo da bude 200 kilometara dug i 80 kilometara širok. Prošao bi kroz četiri ugarske županije, i to kroz: Mošon, Šopron, Vaš i Zalu. Međutim, postojale su varijante prijedloga koje bi zahvatale znatno veći prostor.

Mala je vjerovatnoća da bi slovenskim državama ovaj prijedlog prošao putem principa samoopredjeljenja, jer je od oko 1.171.000 stanovnika u toj oblasti, bilo 662.000 Mađara, 220.000 Slovena i 289.000 ostalih (većinom Nijemaca). Prema Česima, glavni cilj koridora je bio odvajanje Nijemaca od istočne i zapadne Evrope. Takođe je pomenuto da bi to bilo veoma korisno za Francusku.

Vidi još

• Poljski koridor

Literatura

• Margaret MacMillan, Richard Holbrooke: Paris 1919: Six Months that Changed the World, Random House, 2002. ISBN 0-375-76052-0 [2]
• Oskar Krejčí, Martin C. Styan: Geopolitics of the Central European Region, 2005, ISBN 978-80-224-0852-3 [3]
• Janko Bekić: Die Entstehung der Ersten Tschechoslowakischen Republik und die Pläne zur Errichtung eines "Slawischen Korridors", Wien, Univ., Dipl.-Arb., 2006, AC05316414