Širmerov test jedan je od najpraktičnijih testova za utvrđivanje količine izlučenih suza koji se danas koristi u oftalmologiji. Test je jednostavan za izvođenje kako u kliničkim tako i ambulantnim uslovima.[1] Osmislio ga je 1904. godine dr Oto Širmer (Otto Schirmer 1864—1918) nemački oftalmolog.[2]. Testom se odreređuje količina vodenog sloja prekornealnog suznog filma.[3]

Širmerov test
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostoftalmologija

Klinički značaj uredi

Širmerov test se koristi u oftalmološkim pregledima za merenje proizvodnje suza za dijagnozu stanja kao što su keratokonjunktivitis sika i suvo oko, koji se mogu manifestovati u brojnim simptomima kao što su strano telo ili osećaj peska, peckanje/peckanje, suzenje, fotofobija i / ili povremeni oštri bolovi u očima. Keratokonjunktivitis sika se odnosi na suvo oko uopšte, kao i na upalu konjunktive i rožnjače. Suvo oko se deli na smanjenu proizvodnju suza i povećano isparavanje suza, od kojih oba rezultuju nedovoljnim slojem tečnosti (prekornealni suzni film) koji normalno prekriva oko. To je najrasprostranjenije stanje oka kod starijih pacijenata i jedno od najčešćih stanja u oftalmologiji, sa rasprostranjenošću širom sveta između 5% i 34%. Faktori rizika za suvo oko uključuju refraktivnu hirurgiju, starost veću ili jednaku 50 godina i ženski pol. 2007. godine, definicija suvog oka je ažurirana kako bi se označila kao multifaktorska bolest koja uključuje suze i površinu oka i izaziva nelagodnost ili poremećaj vida, sa potencijalnim oštećenjem površine oka. Takođe je praćen povećanjem osmolarnosti suznog filma i zapaljenjem površine oka.[4][5][6][7]

Primena uredi

Kako bi se dobio objektivne dokaze o smanjenoj sekreciji suza, nakon, od pacijenta dobijenih detaljnnih anamnestičkih podataka iz istorije bolesti o nedovoljnom ili odsutnom izlučivanju suza i fizičkim pregledom bolesnika ustanovljenog „suvog simptoma“ očiju pristupa se izvođenju Širmerovog testa.[8]

Širmerov test, koji je u sledećim stanjima (bolestima) pozitivan, ukazuje na odsustvo lučenja suza ili suvoću u očima:[9]

  • Starenje
  • Dehidracija organiozma
  • Čirevi (erozije) i infekcije rožnjače
  • Infekcije oka (na primer konjuktivitis)
  • Nedostatak vitamina
  • Sjogrenov sindrom.[10]
  • Sekundarne bolesti oka povezana sa poremećajima u stvaranju suza, kao što su: limfom, leukemija, reumatoidni artritis.
  • Kao privremena ili trajna nuspojava nakopn laserom izvedena operacije na oku.
  • Nakon izvršenih transplantacija na oku.[11]
  • Začepljenje suznog kanala, kada nastaje poremećaj u odvođenju suza u nos.

Način izvođenja uredi

 
Kvašenje traka filter papira suzama u dužini većoj od 15 mm posle 5 minuta je normalan nalaz, a kvašenje manje od 5 mm nakon 5 minuta smatra se „pozitivnim“ nalazom
 
Pozitivni nalaz Širmerovog testa (0,00) ukazuje na odsustvo lučenja suza

Test se izvodi veoma lako u kliničkim i ambulantnim uslovima, bez anestezije ili sa lokalnom anestezijom oka (i tada nosi naziv „osnovni Širmerov test“), tako što se 5 mm duga traka sterilnog filter papira „uranja“ u forniks bočne trećine donjeg očnog kapka, a 25 mm ostavlja da visi sa spoljne strane. (vidi sliku gore desno).[12]

Kvašenje traka filter papira suzama u dužini većoj od 15 mm posle 5 minuta je normalan nalaz, a kvašenje manje od 5 mm nakon 5 minuta smatra se „pozitivnim“ nalazom (vidi sliku dole desno).

Nakon izvedenog testa treba savetovati pacijentu da najmanje 30 minuta nakon izvedenog testa ne trlja oči. Takođe kontaktna sočiva pacijent može postaviti najmanje 2 sata nakon testa.[13]

Pouzdanost testa uredi

Iako se Širmerov test u praksi primenjuje više od 100 godina, nekoliko studija pokazuju da on nepravilno identifikuje veliku grupu pacijenata sa suvim očima, npr:

  • Nedavna studijska procena dijagnostičkih kriterijuma Širmerovog testa dala je osetljivost od 42% i specifičnost od 76% u Sjogrenovom sindromu.[14][15]
  • Kod starijih osoba, rezultate Širmerovog testa ponekad je teško protumačiti, što potvrđuje studaja u kojoj je od 62, naizgled zdravih starijih osoba, u 22% ispitanika utvrđen pozitivan nalaz Širmerovog testa.[16]

Imajući u vidu napred navedene nedostatke Širmerovog test, danas se sve više razvijaju novi sve bolji testovi. Tako, npr. jedan od novijih testova meri količinu molekula laktoferina. Pacijenti sa niskom produkcijom suza i suvim okom imaju nizak nivo molekula laktoferina.[17]

Izvori uredi

  1. ^ Kristine P; Isenberg, David A. Sjogren's Syndrome: Diagnosis and Therapeutic Challenges in the Elderly Drugs & Aging: 1.1.2008. - Volume 25 - Issue 1 - pp. 19-33
  2. ^ Otto Schirmer (1864-1918). German ophthalmologist. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016), Pristupljeno 19. novembar 2010.
  3. ^ Lemp MA, Foulks GN. Diagnosis and management of dry eye disease. In: Tasman W, Jaeger EA, eds. Duane's Ophthalmology. 2013 ed. Philadelphia, PA: Lippincott Williams & Wilkins; 2012:vol 4, chap 14.
  4. ^ Whittaker AL, Williams DL. Evaluation of Lacrimation Characteristics in Clinically Normal New Zealand White Rabbits by Using the Schirmer Tear Test I. J Am Assoc Lab Anim Sci. 2015 Nov;54(6):783-7. [PMC free article] [PubMed]
  5. ^ Zeev MS, Miller DD, Latkany R. Diagnosis of dry eye disease and emerging technologies. Clin Ophthalmol. 2014;8:581-90. [PMC free article] [PubMed]
  6. ^ Pucker AD, Ng SM, Nichols JJ. Over the counter (OTC) artificial tear drops for dry eye syndrome. Cochrane Database Syst Rev. 2016 Feb 23;2(2):CD009729.
  7. ^ Messmer EM. The pathophysiology, diagnosis, and treatment of dry eye disease. Dtsch Arztebl Int. 2015 Jan 30;112(5):71-81; quiz 82.
  8. ^ American Academy of Ophthalmology Preferred Practice Patterns Committee. Preferred Practice Pattern Guidelines. Comprehensive Adult Medical Eye Evaluation. Available at Available at: Preferred Practice PatternsPristupljeno: 4.11.2014.
  9. ^ Ervin, Ann-Margret; Wojciechowski, Robert; Schein, Oliver (2010). „Punctal occlusion for dry eye syndrome”. Ur.: Ervin, Ann-Margret. Cochrane Database of Systematic Reviews. str. CD006775. PMC 3729223 . PMID 20824852. doi:10.1002/14651858.CD006775.pub2. 
  10. ^ Akpek EK, Klimava A, Thorne JE,; et al. (2009). „Evaluation of patients with dry eye for presence of underlying Sjogren syndrome.”. Cornea. 28 (5): 493—7. PMC 2693267 . PMID 19421051. doi:10.1097/ICO.0b013e31818d3846. .
  11. ^ Ogawa Y, Okamoto S, Wakui M,; et al. (1999). „Dry eye after haematopoietic stem cell transplantation.”. Br J Ophthalmol. 83 (10): 1125—30. PMC 1722843 . PMID 10502571. doi:10.1136/bjo.83.10.1125. .
  12. ^ Thulasi, Praneetha; Djalilian, Ali Reza (2017). „Update in Current Diagnostics and Therapeutics of Dry Eye Disease”. Ophthalmology. 124 (11): S27—S33. ISSN 0161-6420. doi:10.1016/j.ophtha.2017.07.022. 
  13. ^ Brott, Nathan R.; Ronquillo, Yasmyne (2023), Schirmer Test, StatPearls Publishing, PMID 32644585, Pristupljeno 2024-01-17 
  14. ^ Versura, P.; Frigato, M.; Cellini, M.; Mulè, R.; Malavolta, N.; Campos, E. C. (2007). „Diagnostic performance of tear function tests in Sjogren's syndrome patients”. Eye (London, England). 21 (2): 229—37. PMID 16397619. S2CID 20962433. doi:10.1038/sj.eye.6702204. 
  15. ^ Liew, M. S.; Zhang, M.; Kim, E.; Akpek, E. K. (2012). „Prevalence and predictors of Sjogren's syndrome in a prospective cohort of patients with aqueous-deficient dry eye”. Br J Ophthalmol. 96 (12): 1498—503. PMID 23001257. S2CID 34540988. doi:10.1136/bjophthalmol-2012-301767. .
  16. ^ Drosos, A. A.; Andonopoulos, A. P.; Costopoulos, J. S.; Papadimitrio, C. S.; Moutsopoulos, H. M. (1988). „Prevalence of Primary Sjögren's Syndrome in an Elderly Population”. Rheumatology. 27 (2): 123—7. PMID 3365531. doi:10.1093/rheumatology/27.2.123. 
  17. ^ American Academy of Ophthalmology Cornea/External Disease PPP Panel. Preferred Practice Pattern Guidelines. Dry Eye Syndrome PPP - 2013. Available at: AAO, Hoskins Center for Quality Eye Care Pristupljeno:4.11.2014.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).