Шумска бљувара

Šumska bljuvara
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Fungi
Divizija:	Basidiomycota
Klasa:	Agaricomycetes
Red:	Russulales
Porodica:	Russulaceae
Rod:	Russula
Vrsta:	R. emetica
Binomno ime
	Russula emetica; (Schaeff.) Pers. (1796)
Sinonimi
	Agaricus russula Scop. (1772); Agaricus emeticus Schaeff. (1774); Amanita rubra Lam. (1783); Agaricus ruber (Lam.) DC. (1805); Agaricus linnaei var. emeticus (Schaeff.) Fr. (1815); Russula rubra (Lam.) Fr. (1838); Melanoleuca russula (Scop.) Murrill (1914);

Mala bljuvara (Russula emetica) je slabije otrovna, ili pak zbog ljutine i mučna ukusa. Uspijeva na sušim staništima.^[6]^[7]

Klobuk

Veličine je 2,5-5,5 cm, u mladosti poluloptast, kasnije tek nešto niže jastučasto ispupčen ili s jamicom u sredini, ali i dalje s nadole zaobljenim rubom; mlađi rub gladak, stariji ponekad i usko rebrast. Kožica ljepljiva i glatka, sjaji se barem na tjemenu, starija bijelo zamagljena; skida se do 3/4, ali, tanka puca. U početku, a često i trajno, živocrvena, u tonu trešnje, u starijih dolazi do manjeg mrljastog ili većeg oblačastog izbljeđenja - u ružičasto, krem ili gotovo bijelo.^[6]

Listići

Listići su ravno ili malo silazno prirasli, razdaleki iako tanki, ponekad račvasti ili sa sitnim žilicama pri dnu; uz rub, gdje su najširi, široki oko 5 mm; oštrica cijela. Bijeli, u starijih s plavičastozelenim ili limunskim odsjajem. Nisu iako lomljivi, ne frcaju kad prieđemo preko njih prstom.^[6]

Otrusina

Otrusina je bijela.

Stručak

Veličine je 3-6/0,6-1,2 cm valjkast ili prema dnu batinasto zadebljan. Bijel, od dodira i sušenjem požuti. Krhko-mekan, lako gnjije, često uzduž naboran; pun, stariji komorasto ili potpuno šupalj.^[6]

Meso

Meso je dosta debelo, vrlo drobljivo, bijelo i pod kožicom. Ukus vrlo ljut, miris na suve kruške.^[6]

Hemijske reakcije

Na gvajak i formol ružičasta.

Mikroskopija

Spore hyaline, ovoidne, sa do 1 mi dugim, djelimično povezanim iglicama, 7,5-10/6-8 mi. Cystide u SV gotovo crne, s naglo utanjenim, ali ne oštrim vrhom.

Stanište i rasprostranjenost

Naša najzastupljenija bljuvara, jedini varijetet koji uspijeva na sušim staništima. U hrastovim, kestenovim i bukovim šumama, bilo u zvjezdastoj mahovini (Polytrichum commune), bilo na panjevima i u dupljama. Raste u istim krajevima gdje i ružiičasta krasnica. Russula rosea Quel, neljuta i jestiva. U crnogorici rjeđa. U svim republikama, najviše u središnjoj Hrvatskoj i na Dolenjskom.^[6]

Doba

VI-X

Jestivost

Slabije otrovna, ili pak zbog ljutine i mučna ukusa samo nejestiva.

Slične vrste

Prva bljuvara, Russula emetica Fr, uspijeva samo na močvarnim ili veoma vlažnim tlima, te je u nas mnogo rjeđa. Ona je veća ( klobuk 6-10 cm ), ima oštar, a ne zaobljen rub, te meso pod kožicom crveno. - Maireova bljuvara. Russsula rubicunda Pelt, razlikuje se po debljim i lomljivim listićima, te mirisom na med pri sušenju. - Dalmatinska bljuvara. masovna u Dalmaciji i susjednim područjima, odmah se može razlikovati po žutim zrelim listićima i zagasitokrem do oker otrusini. Manje ljuta od ostalih bljuvara, više gorka; ipak nejestiva.^[6]

Reference

^ de Lamarck JBAP. (1783). Encyclopédie Méthodique, Botanique (na jeziku: French). 1—1. Paris; Liège (France): Panckoucke; Plomteux. str. 105.
^ de Lamarck CJ, De Candolle AP (1805). Flore française (na jeziku: French). 2 (3 izd.). Paris, France: H. Agasse. str. 140.
^ Fries, EM. (1815). Observationes Mycologicae (na jeziku: Latin). 1. Copenhagen, Denmark: Gerh. Bonnier. str. 67.
^ Murrill, WA. (1914). „Agaricales (Agaricaceae)”. North American Flora. 10 (1): 1—76(see pp. 22).
^ „Russula emetica (Schaeff.) Pers. 1796”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 15. 10. 2012.
^ ^a ^b ^v ^g ^d ^đ ^e Ključ za gljive; Ivan Focht; INTRO "Naprijed", Zagrem 1986.
^ Martić, M. Naše gljive. Legenda: Čačak. 2003. ISBN 978-86-7784-049-5.

Spoljašnje veze

Šumska bljuvara in Index Fungorum

[Lamarck_1783-1] Lamarck JBAP. (1783). Encyclopédie Méthodique, Botanique (na jeziku: French). 1—1. Paris; Liège (France): Panckoucke; Plomteux. str. 105.

[De_Candolle_1805-2] Lamarck CJ, De Candolle AP (1805). Flore française (na jeziku: French). 2 (3 izd.). Paris, France: H. Agasse. str. 140.

[Fries_1815-3] Fries, EM. (1815). Observationes Mycologicae (na jeziku: Latin). 1. Copenhagen, Denmark: Gerh. Bonnier. str. 67.

[Murrill_1914-4] Murrill, WA. (1914). „Agaricales (Agaricaceae)”. North American Flora. 10 (1): 1—76(see pp. 22).

[urlMycoBank:_Russula_emetica-5] „Russula emetica (Schaeff.) Pers. 1796”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 15. 10. 2012.

[Focht-6] v ^g ^d ^đ ^e Ključ za gljive; Ivan Focht; INTRO "Naprijed", Zagrem 1986.

[наше-7] Martić, M. Naše gljive. Legenda: Čačak. 2003. ISBN 978-86-7784-049-5.

[6]

[7]

[5]

[1]

[2]

[3]

[4]