Andrena lagopus je vrsta pčele kopačice koja pripada porodici Andrenidae. Ovo je jedina vrsta koja pripada podrodu Biareolina. Ostale vrste, koje su pripadale ovom palearktičkom rodu, se svrstavaju u podrodove Scrapteropsis i Trachandrena.[1]

Andrena lagopus
Andrena (Biareolina) lagopus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:
A. lagopus
Binomno ime
Andrena lagopus
Latreille, 1809

Poreklo

uredi

Biareolina je verovatno nastala od pretka Scrapteropsis koji je prešao u palearktički region ranije nego predak Andrena haemorrhoa (Fabricius, 1781), palearktička Trachandrena. Ova dvostruka migracija je slična onoj koja se pretpostavlja u raspravi o poreklu Gonandrene, Cnemidandrene i Geisandrene. [2]

Ovu vrstu karakteriše dve submarginalne ćelije. Ženke predstavljaju gnezdeće pčele veličine od 9-10 mm sa braon dlakom i krakom žućkaste boje. Srednji deo propodeuma je krupno naboran i sa strane jasno izražen. Na abdomenu se nalaze ne tako guste, isprekidane trake dlaka. Tergiti su gusto izbušeni tako da je prostor između rupica veoma uzak na površini tergita 2.[3]

Jožef Vahal sugeriše da je metatoraks kod ženki podroda Biareolina sličan rodu Trachandrena, kao i da šesti trbušni segment mužjaka ima bočne izbočene tačke kao Parandrena.[4] Međutim, A. lagopus ima određene specijalizovane karakteristike kao što su izuzetno uske facijalne fovee kao i apikolateralno nazubljena grudna kost kod mužjaka, što navodi naučnike da, podrod Biareolina, treba da ostane kao monotipski podrod.[2]

Stanište

uredi

Na osnovu istraživanja koja su sprovedena u jugozapadnoj Nemačkoj u periodu 1994-1996, ova vrsta nastanjuje područja ispod 500 m nadmorske visine. Ta područja su livade, ruderalni lokaliteti, polja repice i bašte u kojima se nalaze jedino kada su u potrazi za hranom. Sezona letenja im je od početka aprila do sredine juna.[5]

Ekologija

uredi

Sakupljanje polena im je specijalizovano za porodicu Brassicaceae (Sinapis arvensis, Sinapis alba, Lunaria annua, Brassica napus, Barbarea vulgaris i Cardamine pratensis) i predstavljaju univoltinsku vrstu.[6]

Reference

uredi
  1. ^ D. Michener, Charles (2007). The Bees of the World. Johns Hopkins University Press. ISBN 0801885736. 
  2. ^ a b E. La Berge, Wallace (1973). „A Revision of the Bees of the Genus Andrena of the Western Hemisphere. Part VI. Subgenus Trachandrena”. American Entomological Society. Vol. 99 (No. 3): 235-371. 
  3. ^ Herrera Mesías, Fernanda; M. Weigand, Alexander. „Updates to the checklist of the wild bee fauna of Luxembourg as inferred from revised natural history collection data and fieldwork”. PubMed. Biodivers Data J. 
  4. ^ D. A. Cockerell, T. (1903). „Notes on Some Genera of Bees”. Transactions of the American Entomological Society. 29 (2): 183—189. 
  5. ^ P Westrich, HR Schwenninger Habitatwahl, Blütennutzung und Bestandsentwicklung der Zweizelligen Sandbiene
  6. ^ Steffan-Dewenter, Ingolf; Tscharntke, Teja. „Succession of bee communities on fallows”. SemanticScholar. Dept of Agroecology, University of Göttingen.