Dizel-motor
Dizel-motor je 1893. konstruisao nemački inženjer Rudolf Dizel.[1]. U odnosu na benzinski Otto motor ima neke konstruktivne i principijelne razlike: nema karburator ni uređaj za paljenje već pumpu visokog pritiska za ubrizgavanje goriva.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/12/Diesel_generator_on_an_oil_tanker.jpg/220px-Diesel_generator_on_an_oil_tanker.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a8/Dieselmotor_vs.jpg/220px-Dieselmotor_vs.jpg)
Od svih motora sa unutrašnjim sagorevanjem, dizel motor ima najveći stepen korisnosti (oko 0,4). To praktično znači da se 40% toplote oslobođene sagorevanjem pretvori u mehanički rad. Dizel motori malih brzina (kao što su brodski motori ili motori kod kojih je sveukupna masa mašine manje važna) mogu da imaju stepen korisnosti veći i od 50 procenata.[2][3]
Princip rada
urediPrema broju taktova dizel motori se dele na dvotaktne i četvorotaktne. Takt je vreme hoda klipa od jedne do druge mrtve tačke. Rad četvorotaktnog motora se odvija u sledeća četiri takta:
- I takt —usisavanje čistog vazduha
- II takt — sabijanje vazduha i usled sabijanja njegovo zagrevanje pred kraj
- III takt — ekspanzija gasova nastalih sagorevanjem
- IV takt — izduvavanje gasova
Ubrizgavanje goriva se dešava pri kraju drugog takta. Gorivo se raspršuje, zagreva i pali kada dostigne temperaturu samopaljenja. Sagorevanje goriva se odvija velikom brzinom. Vreme trajanja sagorevanja je u odnosu na vreme trajanja taktova zanemarljivo malo. Tokom trećeg (radnog) takta, dobija se rad.
Reference
uredi- ^ Moon, John F. (1974). Rudolf Diesel and the Diesel Engine. London: Priory Press. ISBN 978-0-85078-130-4.
- ^ Low Speed Engines Tech Paper Архивирано на сајту Wayback Machine (5. фебруар 2016), MAN Diesel
- ^ „Mitsubishi Heavy Industries Technical Review Vol.45 No.1 (2008)” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 10. 06. 2011. г. Приступљено 3. 10. 2010.