Homo ergaster
Homo ergaster je izumrla vrsta ili podvrsta arhaičnih ljudi koji su živjeli u Africi u ranom pleistocenu. Da li H. ergaster predstavlja samostalnu vrstu ili bi trebalo da bude podveden pod H. erectus je tekući i neriješen spor unutar paleoantropologije. Zagovornici sinonimizacije obično označavaju H. ergaster kao „afrički Homo erectus”[2] ili „Homo erectus ergaster”.[3] Naziv Homo ergaster otprilike se prevodi kao „radni čovjek”, referenca na naprednije oruđe koje je koristio u poređenju sa onim koje su koristili njegovi preci. Fosilni opseg H. ergaster uglavnom pokriva period od prije 1,7 do 1,4 miliona godina, iako je moguć širi vremenski raspon.[4] Iako je poznato da postoje fosili širom istočne i južne Afrike, većina fosila H. ergaster pronađena je duž obale jezera Turkana u Keniji. Postoje kasniji afrički fosili, neki mlađi od 1 miliona godina, koji ukazuju na dugoročni anatomski kontinuitet, mada je nejasno da li se formalno mogu smatrati primjercima H. ergaster. Kao hronovrsta, H. ergaster je možda opstao čak 600.000 godina, kada su se nove loze roda Homo pojavile u Africi.
Homo ergaster Vremenski raspon: rani pleistocen,
| |
---|---|
KNM-ER 3733, lobanja Homo ergaster stara 1,6 miliona godina, otkrivena u Kubi Fori u Keniji 1975. godine. | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Primates |
Podred: | Haplorhini |
Infrared: | Simiiformes |
Porodica: | Hominidae |
Potporodica: | Homininae |
Pleme: | Hominini |
Rod: | Homo |
Vrsta: | †H. ergaster
|
Binomno ime | |
†Homo ergaster | |
Sinonimi | |
|
Oni koji vjeruju da bi se H. ergaster trebalo podvesti pod H. erectus, smatraju da postoji premala razlika između njih da bi ih razdvojili u različite vrste. Zagovornici zadržavanja ove dvije vrste kao različite navode morfološke razlike između afričkih fosila i fosila H. erectus iz Azije, kao i da je rana evolucija roda Homo složenija od onoga što se podrazumjeva podvođenjem vrsta kao što je H. ergaster u H. erectus. Pored toga, morfološke razlike između primjeraka za koje se obično smatra da čine H. ergaster mogu sugerisati da sam H. ergaster ne predstavlja kohezivnu vrstu. Bez obzira na njihovu najtačniju klasifikaciju, H. ergaster pokazuje primitivne verzije osobina koje su kasnije izražene kod H. erectus i stoga su vjerovatno neposredni preci kasnijih populacija H. erectus u Aziji. Pored toga H. ergaster je vjerovatno predak kasnijih hominina u Evropi i Africi, kao što su savremeni ljudi i neandertalci.
Nekoliko karakteristika razlikuje H. ergaster od australopitecina, kao i od ranijih i bazalnijih vrsta roda Homo, kao što je H. abilis. Među ovim karakteristikama su njihova veća tjelesna masa, relativno duge noge, obavezni bipedalizam, relativno male vilice i zubi (što ukazuje na veliku promjenu u ishranu), kao i proporcije tijela i način života koji se pretpostavlja sličniji savremenim ljudima nego ranijim i savremenim homininima. Imajući na umu ove karakteristike, neki istraživači vide H. ergaster kao najranijeg pravog predstavnika roda Homo.
H. ergaster je živio u savani u Africi, jedinstvenoj sredini sa izazovima koji bi rezultirali potrebom za mnogim novim i drugačijim ponašanjima. Raniji pripadnici roda Homo su vjerovatno koristio taktiku kontra-napada, poput savremenih primata, da odvrati predatora. Do vremena H. ergaster, ovo ponašanje je vjerovatno rezultiralo razvojem pravog lovačko-sakupljačkog ponašanja, prvog među primatima. Dalja ponašanja koja su se mogla prvo javiti kod H. ergaster uključuju muško-ženske podjele u traženju hrane i prave monogamne parne veze. H. ergaster takođe obilježava pojavu naprednijih alata Ašelske kulture, uključujući i najranije poznate ručne sjekire. Iako nedostaju neosporni dokazi, H. ergaster je takođe mogao biti najranijih hominin koji je ovladao vatrom.
Reference
uredi- ^ Broom, R.; Robinson, J. T. (avgust 1949). „A New Type of Fossil Man”. Nature (na jeziku: engleski). 164 (4164): 322—323. ISSN 1476-4687. doi:10.1038/164322a0. Pristupljeno 10. 2. 2022.
- ^ Tattersall 2015, str. 5.
- ^ Tattersall 2015, str. 14.
- ^ Wood, Bernard; Doherty, Dandy; Boyle, Eve (29. 5. 2020). „Hominin Taxic Diversity”. Oxford Research Encyclopedia of Anthropology (na jeziku: engleski). doi:10.1093/acrefore/9780190854584.001.0001/acrefore-9780190854584-e-194. Pristupljeno 10. 2. 2022.
Literatura
uredi- Tattersall, Ian (2015). Henke, Winfried; Tattersall, Ian, ur. Handbook of Paleoanthropology (na jeziku: engleski). Springer Berlin Heidelberg. ISBN 978-3-642-39978-7. Pristupljeno 10. 2. 2022.