Modus operandi (pl. modi operandi) jeste izraz na latinskom jeziku, i uopšteno znači „način ponašanja“.[1] Termin je povezan sa nečijim navikama ili načinom rada, njihovom metodom ponašanja ili funkcionisanja. U srpskom jeziku, njegova skraćenica je N. P.

Ovaj izraz često koristi policija, dok diskutuje o zločinu i proučava metode izvrišilaca. Takođe je korišćen u krivičnom profilisanju, gde on može pomoći pri pronalaženju tragova za psihologiju izvršioca.[2][3] Sastoji se u velikoj meri od ispitivanja radnji individue/â kako bi izvršila/le zločin, sprečila/le da budu otkrivene i/ili olakšala/le sebi bekstvo.[1]

U knjizi Krivična istraga, B. L. Berg objašnjava kako modus operandi osumnjičenog može pomoći pri identifikovanju, razumevanju i/ili suzbijanju.[4] Jedan N. P dokument je pouzdan metod evidencije i šifrovanja informacija, koje razotkrivaju navike, osobine ili praksu krivično osumnjičenih. To, onda, može da se koristi kao pomoć pri konačnom razumeavanju osumnjičenog/ih.

Vidi još uredi

Reference uredi

Napomene
  1. ^ a b Douglas, J. E. and A. W. Burgess, A. G. Burgess, R. K. Ressler. Crime classification manual (John Wiley & Sons). 2006. ISBN 978-0-7879-8501-1. str. 19-21..
  2. ^ Vronsky, R. Serial Killers (Berkley Books). 2004. ISBN 978-0-425-19640-3. str. 412..
  3. ^ Hazelwood, R. R, A. W. Burgess, Practical Aspects of Rape Investigation, (CRC Press). 2001. ISBN 978-0-8493-0076-9. str. 517..
  4. ^ Berg, B.L. Criminal Investigation (McGraw-Hill). 2008. ISBN 978-0-07-340124-9.
Bibliografija