nslookup je alatka komandne linije administracije mreže dostupna za mnoge računarske operativne sisteme za upit Domain Name System (DNS) da dobije ime domena ili preslikavanje IP adrese ili za bilo koji drugi specifičan DNS zapis.

Rano u razvoju BIND 9, sistemni internet kozorcijum je planirao da osudi nslookup u korist host i dig. Međutim, ova odluka je preokrenuta u 2004. sa izdanjem BIND 9.3,[1] i nslookup je u potpunosti podržan od tada.

Istorijat

uredi

Ime "nslookup" znači "pronalaženje server imena". nslookup ne koristi lokalnu Domain Name System rešavačku biblioteku operativnog sistema da izvršava svoje upite, i na taj način migu da se ponašaju drugačije od dig-a (koji radi). Dodatno, verzije pod uslovom prodavca mogu pomešati stvari koristeći, ili uključujući izlaz ili druge izvore informacija imena (kao host datoteke, Mrežna informativna služba). Neka ponašanja nslookup mogu biti izmenjeni sadržajem resolv.conf.[2]

Upotreba

uredi

nslookup posluje u interaktivnom ili ne interaktivnom režimu. Kada se koristi interaktivno pozivajući se bez argumenata ili kada je prvi argument - (znak minus) i drugi argument je hostname ili internet adresa od imena servera, korisnik izdaje parametar konfiguracije ili zahteva pri pvoj nslookup liniji (>). Kada se daju bez argumenata, onda komanda upita podrazmevani server. Znak minus (-) poziva podkomande koje su navedene u komandnoj liniji i treba da prethode nslookup komandi. U ne interaktivnom režimu, t.j. kada prvi argument je ime ili internet adresa domaćina se pretražuju, parametri i upit su navedeni kao argumenti komandne linije u pozivanju programa. Ne interaktivan režim pretražuje informacije za određeni host koristeći podrazumevano ime servera.[3]

Reference

uredi
  1. ^ „BIND 9.3.0 is now available”. Isc.org. 23. 09. 2004. Pristupljeno 13. 01. 2015. 
  2. ^ „DNS and BIND, Fourth Edition: Chapter 12. nslookup and dig”. O'Reilly. Pristupljeno 20. 07. 2010. 
  3. ^ „pSeries and AIX Information Center”. Publib.boulder.ibm.com. Arhivirano iz originala 03. 01. 2013. g. Pristupljeno 05. 09. 2012. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi