Qui tacet consentire videtur
Qui tacet consentire videtur (lat. izgovor: kvi tacet konzencire videtur). Onaj koji ćuti izgleda da daje svoje priznanje.[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d2/Hans_Holbein%2C_the_Younger_-_Sir_Thomas_More_-_Google_Art_Project.jpg/250px-Hans_Holbein%2C_the_Younger_-_Sir_Thomas_More_-_Google_Art_Project.jpg)
Porijeklo izreke
urediNije poznato ko je izrekao ovu misao uvreženu i u običnom i u pravničkom životu.
Značenje
urediĆutanje je odobravanje- priznanje, i nikako ne može da znači neslaganje i poricanje. [1]
Zanimljivost - Odbrana Tomasa Mora na suđenju
urediTomas Mor (engl. Thomas More engleski humanista, filozof, književnik i državnik, 1534. godine je kao predsjednik Gornjeg doma engleskog Parlamenta odbio da prizna (potvrdi riječima) zakonitost razvoda Henrija VIII Tjudora, od Katarine Aragonske. Zatočen je i suđeno mu je. U jednom dijelu se njegova odbrana značajno bazira na instistiranju i pozivanju na latinsku izreku, pravno priznatu : „Qui tacet consentire videtur“ (ćutanje je priznanje i podrška), koja upravo kaže da i njegovo ćutanje o pitanju razvoda, koje je bilo evidentno, upravo govori da se on neizjašnjavanjem nije usprotivio zakonitosti razvoda kraljevskog para. Njegova odbrana ipak nije bila snage sudijske namjere. Osuđen je na smrt, i uskoro pogubljen. Kao katolik, kanonizovan je – postao je Svetac 1935. g.[1]