RIP
RIP (engl. Routing Information Protocol) je prvi razvijen i najjednostavniji protokol rutiranja. Zbog svoje jednostavnosti danas se još uvek koristi u mrežama sa malim brojem rutera. Prvobitno je opisan u RFC 1058 dokumentu, da bi kasnije nakon niza izmena[1][2] izašla i druga, poboljšana verzija protokola RIPv2 definisana u dokumentu RFC 2453 (novembra 1998.). RIP je interni protokol rutiranja (engl. Interior Gateway Routing Protocols). Koristeći Belman-Fordov algoritam (engl. Bellman-Ford Algorithm) dinamički ažurira tabele rutiranja rutera unutar istog autonomnog sistema. Kao metriku uzima skok (engl. hop) to jest udaljenost od mreže, što ga svrstava u grupu protokola rutiranja na osnovu vektora udaljenosti (engl. Distance Vector Routing Protocols).
RIPv1
urediRIPv1 je razvijen 1980-ih. godina u kompaniji Ziroks (engl. Xerox) iz ranije verzije protokola (GWINFO) (engl. Gateway Information Protocol). Razvojem Ziroksovih mrežnih sistema iz (GWINFO) protokola proizašao je RIPv1. Ubrzo, protokol je bio primenjen u mrežnim sistemima različitih proizvođača, što je dovelo do njegove standardizacije 1988. godine.
RIPv1 ima sledeće ključne karakteristike:
- Za metriku uzima udaljenost izraženu u broju rutera do odredišne rute (IP mreže): svaki pređeni ruter predstavlja jedan skok.
- Najviše skokova do destinacije može biti 15, iznad čega se dotična mreža smatra nedosežnom.
- RIPv1 informacije o rutama se šalju po svim interfejsima (kao broadkast poruke).
- Poruke se šalju periodično na svakih 30 sekundi ili pri promeni topologije.
- Kao adrese mreža, koristi klasne IP adrese (u porukama se ne šalje maska).
bit 0-7 | 8-15 | 16-31 | |||||||||||||||||||||||||||||
Komanda | Verzija | (Polje popunjeno nulama) | |||||||||||||||||||||||||||||
Korišćena familija adresa | (Polje popunjeno nulama) | ||||||||||||||||||||||||||||||
IP adresa (adresa mreže) | |||||||||||||||||||||||||||||||
(Polje popunjeno nulama) | |||||||||||||||||||||||||||||||
(Polje popunjeno nulama) | |||||||||||||||||||||||||||||||
Metrika (udaljenost) | |||||||||||||||||||||||||||||||
Ostale putanje (do 25 ruta, po 5x32 bita) |
Navodimo informacije o poljima RIPv1 poruke[3]:
- Komanda (8 bita): određuje tip poruke (da li je poruka zahtev ili odgovor na zahtev).
- Verzija (8 bita): za prvu verziju RIP protokola uzima se vrednost 1.
- Polje popunjeno nulama (16/32 bita): polja predviđena za dalju nadogradnju protokola.
- Korišćena familija adresa (AFI) (engl. Address family identifier) (16 bita): Za IP protokol uzima se vrednost 1.
- Adresa mreže (32 bita): klasna adresa mreže, adresa odredišne rute.
- Metrika (32 bita): udaljenost izražena u broju rutera do odredišne rute.
RIPv2
urediRIPv2 uvodi sledeća poboljšanja u odnosu na RIPv1:
- Predstavlja bezklasan protokol rutiranja, pored adrese mreže navodi i podmrežnu masku.
- Poseduje mehanizme autentikacije, uvedene radi sigurnosti.
- Podržava podmrežne maske promenljive dužine VLSM (engl. Variable Length Subnet Masking)
- Umesto broadkast adresa koristi multikast adrese.
- Podržava manuelno sumiranje ruta.
RIPng
urediRIPng (engl. Routing Information Protocol next generation) definisan je u dokumentu RFC 2080, predstavlja jednostavan protokol rutiranja, kao i njegovi prethodnici on je isto interni protokol rutiranja na osnovu vektora udaljenosti. RIPng ima sledeće karakteristike:
- Sličan je RIPv2, na njemu je baziran.
- Koristi grupu multikast adresa FF02::9 za slanje paketa.
- Koristi IPv6 za transport, sadrži pored IPv6 adrese mreže i prefiks.
- Za slanje izmena uzima UDP port 521
Reference
urediДодатна литература
uredi- Malkin, Gary Scott (2000). RIP: An Intra-Domain Routing Protocol. Addison-Wesley Longman. ISBN 0-201-43320-6.
- Edward A. Taft, Gateway Information Protocol (revised) (Xerox Parc, Palo Alto, May, 1979)
- Xerox System Integration Standard - Internet Transport Protocols (Xerox, Stamford, 1981)