Socijalna sigurnost
Socijalna sigurnost, u najširem smislu, znači stvaranje jednakih mogućnosti pojedincima da sebi i svojoj porodici mogu obezbediti uslove života koji će im pružiti šansu da zadovolje svoje osnovne i izvedene potrebe.[1] U institucionalnom smislu, socijalna sigurnost je temelj organizacije socijalne države sa svim ustanovama koje takve mogućnosti obezbeđuju.[2][3] Socijalna sigurnost podrazumeva i stabilnost društvenog položaja, materijalnih i kulturnih uslova života, mogućnosti produkcije i reprodukcije života, stvaranje uslova za obavljanje radnih i društvenih uloga. To uključuje i sprečavanje rizika koji vode pogoršanju ili smanjenju uslova za život i rad pojedinaca, porodice, društvenih grupa i organizacija.[4][5] Veoma široko shvaćen pojam, naročito u društvima koja se zalažu za kompleksnu primenu ljudskih prava. Podrazumeva obavezu društva da svakom pojedincu obezbedi i garantuje fizički integritet i odgovarajuće obrazovanje, stvaranje uslova za zaposlenje i stanovanje, kao i pravnu sigurnost u slučajevima gubitka neke sposobnosti, a posebno sposobnosti za samostalno privređivanje.[6][7]
Međunarodna organizacija rada definiše socijalno osiguranje kao podršku starijima, podršku za izdržavanje dece, lečenje, roditeljsko odsustvovanje i bolovanje, beneficije za nezaposlene i invalidninu, kao i podršku osobama sa povredama na radu.[8][9]
U širem smislu, socijalno staranje takođe može da obuhvata napore da se obezbedi osnovni nivo blagostanja kroz besplatne ili subvencionisane socijalne usluge kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, stručna obuka i javno stanovanje.[10][11] U državi blagostanja, država preuzima odgovornost za zdravlje, obrazovanje i dobrobit društva, pružajući niz socijalnih usluga poput onih koje su opisane.[11]
Prvo kodifikovano univerzalno državno blagostanje ustanovljeno je u 7. veku (634. godine) u vreme Rašidunskog halife Omara.[12] Prva država blagostanja bila je Imperijalna Nemačka (1871–1918), gde je Bizmarkova vlada uvela socijalno osiguranje 1889.[13] Početkom 20. veka, Ujedinjeno Kraljevstvo je uvelo socijalno osiguranje oko 1913. godine i usvojilo državu blagostanja Zakonom o nacionalnom osiguranju iz 1946. godine, za vreme Etlijeve vlade (1945–1951).[11] U zemljama zapadne Evrope, Australiji i Novom Zelandu, socijalnu pomoć uglavnom obezbeđuje država iz nacionalnih poreskih prihoda, a u manjoj meri nevladine organizacije (NVO) i dobrotvorne organizacije (socijalne i verske).[11] Pravo na socijalnu sigurnost i adekvatan životni standard je potvrđeno članovima 22 i 25 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.[4]
Istorija
urediU Rimskom carstvu, prvi car Avgust je obezbedio Cura Annonae ili žitni prilog za građane koji nisu mogli da priušte da kupuju hranu svakog meseca. Socijalno blagostanje je povećao car Trajan.[14] Trajanov program je doneo priznanje mnogih, uključujući Plinija Mlađeg.[15] Vlada dinastije Song (960. godine) podržavala je više programa koji bi se mogli klasifikovati kao socijalna pomoć, uključujući osnivanje domova za penzionere, javnih klinika i groblja siromašnih. Prema ekonomisti Robertu Henriju Nelsonu, „Srednjovekovna rimokatolička crkva je vodila dalekosežan i sveobuhvatan sistem socijalne zaštite za siromašne...“[16][17] Od 14. veka pa nadalje, vlade italijanskih gradova-država počele su da sarađuju sa crkvom da se obezbedi blagostanje i obrazovanje nižim klasama.[18] U kasnijim protestantskim evropskim nacijama, kao što je Republika Holandija, dobrobitnim aktivnostima su upravljali lokalni cehovi sve do ukidanja sistema cehova početkom 19. veka.[19][20] U slobodnim carskim gradovima Svetog rimskog carstva, gradske vlasti u gradovima poput Nirnberga mogle su da preuzmu kontrolu nad prikupljanjem i distribucijom javnog blagostanja.[21][22]
Halifa Omar iz 7. veka primenio je oblik zekata, jedan od pet stubova islama, kao kodifikovani univerzalni porez na socijalno osiguranje.[23] Tradicionalno procenjena na 2,5% imovine pojedinca, vladina sredstva za zekat su podeljena različitim grupama muslimana, uključujući siromašne ljude i one sa velikim dugovima.[24][25] Prikupljanje zekata se povećalo tokom Omejadskog i Abasidskog kalifata, iako je sistem zekata često bio neefikasan i korumpiran; Islamski pravnici su često upućivali muslimane da direktno dele pomoć onima kojema je to potrebno da bi maksimizirali njehov uticaj.[26]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Social welfare program”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski).
- ^ Brown, Taylor Kate (26. 8. 2016). „How US welfare compares around the globe”. BBC News.
- ^ Séguin, Gilles. „Welfare”. Canadian Social Research. Arhivirano iz originala 4. 5. 2012. g. Pristupljeno 10. 2. 2011.
- ^ a b Weissbrodt & Vega 2007, str. 130
- ^ Walker, Robert (1. 11. 2004). Social Security And Welfare: Concepts And Comparisons: Concepts and Comparisons. McGraw-Hill Education (UK). str. 4. ISBN 978-0-335-20934-7.
- ^ „Social Security Versus Welfare: Differences and Similarities”. e-forms.us. Arhivirano iz originala 29. 11. 2020. g. Pristupljeno 02. 07. 2022.
- ^ „Social Security And Welfare – What Is The Difference?”. www.get.com.
- ^ „International Labour Standards on Social security”. www.ilo.org (na jeziku: engleski).
- ^ Pennings, Frans (1. 1. 2006). Between Soft and Hard Law: The Impact of International Social Security Standards on National Social Security Law. Kluwer Law International B.V. str. 32—41. ISBN 978-90-411-2491-3.
- ^ Vrooman, J. C. (2009). Rules of Relief: Institutions of Social Security, and Their Impact (PDF). Netherlands Institute for Social Research, SCP. str. 111—126.
- ^ a b v g The New Fontana Dictionary of Modern Thought Third Edition (1999), Allan Bullock and Stephen Trombley Eds., p. 919.
- ^ „Benthall, Jonathan & Bellion-Jourdan, J. The Charitable Crescent: Politics of Aid in the Muslim World, 2nd ed. (London: I.B. Tauris, 2009)”. str. 17. Pristupljeno 20. 5. 2020.[mrtva veza]
- ^ „Social Security History”. Social Security. 28. 9. 2019. Arhivirano iz originala 28. 9. 2019. g. Pristupljeno 28. 9. 2019.
- ^ „Trajan”. Britannica.com. Pristupljeno 8. 11. 2017.
- ^ „The Roman Empire: in the First Century. The Roman Empire. Emperors. Nerva & Trajan – PBS”. Pbs.org. Pristupljeno 8. 11. 2017.
- ^ Robert Henry Nelson (2001). "Economics as religión: from Samuelson to Chicago and beyond". Penn State Press. p. 103. ISBN 0-271-02095-4
- ^ "Chapter1: Charity and Welfare", the American Academy of Research Historians of Medieval Spain.
- ^ Jones, Philip (22. 5. 1997). The Italian City-State: From Commune to Signoria. Clarendon Press. str. 447. ISBN 978-0-19-159030-6.
- ^ Marco H. D. Van Leeuwen (31. 8. 2016). Mutual Insurance 1550-2015: From Guild Welfare and Friendly Societies to Contemporary Micro-Insurers. Palgrave Macmillan UK. str. 70—71. ISBN 978-1-137-53110-0.
- ^ Harris, Bernard; Bridgen, Paul (6. 4. 2012). Charity and Mutual Aid in Europe and North America Since 1800. Routledge. str. 90. ISBN 978-1-134-21508-9.
- ^ Holborn, Hajo (21. 12. 1982). A History of Modern Germany: The Reformation. Princeton University Press. str. 26. ISBN 978-0-691-00795-3. OCLC 1035603175.
- ^ Collins, James B.; Karen L. Taylor (15. 4. 2008). Early Modern Europe: Issues and Interpretations. John Wiley & Sons. str. 224. ISBN 978-1-4051-5207-5.
- ^ „Benthall, Jonathan & Bellion-Jourdan, J. The Charitable Crescent: Politics of Aid in the Muslim World, 2nd ed. (London: I.B. Tauris, 2009)”. str. 17. Pristupljeno 20. 5. 2020.[mrtva veza]
- ^ Benthal, Jonathan. „The Qur'an's Call to Alms Zakat, the Muslim Tradition of Alms-giving” (PDF). ISIM Newsletter. 98 (1): 13.
- ^ M.A. Mohamed Salih (2004). Alexander De Waal, ur. Islamism and its enemies in the Horn of Africa. Indiana University Press. str. 148—149. ISBN 978-0-253-34403-8.
- ^ Fauzia, Amelia (2013). Faith and the State: A History of Islamic Philanthropy in Indonesia. Brill. str. 45—55. ISBN 9789004233973.
Literatura
uredi- Weissbrodt, David S.; Vega, Connie de la (2007). International Human Rights Law: An Introduction. University of Pennsylvania Press. str. 130. ISBN 978-0-8122-4032-0.
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Blank, R.M (2001), „Welfare Programs, Economics of”, International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences, str. 16426—16432, ISBN 9780080430768
- Sheldon Danziger, Robert Haveman, and Robert Plotnick (1981). "How Income Transfer Programs Affect Work, Savings, and the Income Distribution: A Critical Review", Journal of Economic Literature 19(3), pp. 975–1028.
- Haveman, R.H (2001), „Poverty: Measurement and Analysis”, International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences, str. 11917—11924, ISBN 9780080430768, doi:10.1016/B0-08-043076-7/02276-2
- Steven N. Durlauf et al., ed. (2008) The New Palgrave Dictionary of Economics, 2nd Edition:
- "social insurance" by Stefania Albanesi. Abstract.
- "social insurance and public policy" by Jonathan Gruber Abstract.
- "Welfare state" by Assar Lindbeck. Abstract.
- Premilla Nadasen, Jennifer Mittelstadt, and Marisa Chappell, Welfare in the United States: A History with Documents, 1935–1996. (New York: Routledge, 2009). 241 pp. ISBN 978-0-415-98979-4
- Samuel Lézé, "Welfare", in : Andrew Scull, J. (ed.), Cultural Sociology of Mental Illness, Sage, 2014, pp. 958–60
- Alfred de Grazia, with Ted Gurr: American Welfare, New York University Press, New York (1962)
- Alfred de Grazia, ed. Grass roots private welfare: winning essays of the 1956 national competition of the Foundation for voluntary Welfare, New York University Press, New York 1957.
- Arts, Wil; Gelissen, John (2002). „Three worlds of welfare capitalism or more? A state-of-the-art report”. Journal of European Social Policy. 12 (2): 137—158. S2CID 154811175. doi:10.1177/0952872002012002114.
- Bartholomew, James (2015). The Welfare of Nations. Biteback. str. 448. ISBN 9781849548304.
- Castles, Francis G.; et al. (2010). The Oxford Handbook of the Welfare State. Oxford Handbooks Online. стр. 67. ISBN 9780199579396.
- Esping-Andersen, Gøsta; Politics against markets, Princeton, NJ: Princeton University Press (1985).
- Esping-Andersen, Gøsta (1990). The Three Worlds of Welfare Capitalism. Princeton NJ: Princeton University Press. ISBN 9780069028573.
- Kenworthy, Lane. Social Democratic America. Oxford University Press (2014). ISBN 0199322511
- Korpi, Walter; "The Democratic Class Struggle"; London: Routledge (1983).
- Koehler, Gabriele and Deepta Chopra; "Development and Welfare Policy in South Asia"; London: Routledge (2014).
- Kuhnle, Stein (2000). „The Scandinavian welfare state in the 1990s: Challenged but viable”. West European Politics. 23 (2): 209—228. S2CID 153443503. doi:10.1080/01402380008425373.
- Kuhnle, Stein. Survival of the European Welfare State 2000 Routledge ISBN 041521291X
- Menahem, Georges (2007). „The decommodified security ratio: A tool for assessing European social protection systems” (PDF). International Social Security Review. 60 (4): 69—103. S2CID 64361693. doi:10.1111/j.1468-246X.2007.00281.x.
- Pierson, P. (1994). Dismantling the Welfare State?: Reagan, Thatcher and the Politics of Retrenchment. Cambridge: Cambridge University Press.
- Pierson, Paul (1996). „The New Politics of the Welfare State” (PDF). World Politics. 48 (2): 143—179. JSTOR 25053959. S2CID 55860810. doi:10.1353/wp.1996.0004.
- Rothstein, Bo. Just institutions matter: the moral and political logic of the universal welfare state (Cambridge University Press, 1998)
- Radcliff, Benjamin (2013) The Political Economy of Human Happiness (New York: Cambridge University Press).
- Reeves, Rachel; McIvor, Martin (2014). „Clement Attlee and the foundations of the British welfare state”. Renewal. 22 (3–4): 42—59. Arhivirano iz originala 6. 8. 2020. g. Pristupljeno 30. 1. 2020.
- Tanner, Michael (2008). „Welfare State”. Ur.: Hamowy, Ronald. The Encyclopedia of Libertarianism. Thousand Oaks, CA: SAGE; Cato Institute. str. 540—542. ISBN 9781412965804. LCCN 2008009151. OCLC 750831024. doi:10.4135/9781412965811.n327.
- Van Kersbergen, K. "Social Capitalism"; London: Routledge (1995).
- Vrooman, J Cok (2012). „Regimes and cultures of social security: Comparing institutional models through nonlinear PCA”. International Journal of Comparative Sociology. 53 (5–6): 444—477. S2CID 154903810. doi:10.1177/0020715212469512.
- Silvestri P., "The All too Human Welfare State. Freedom Between Gift and Corruption", Teoria e critica della regolazione sociale, 2/2019, pp. 123-145. . doi:10.7413/19705476007. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć)