Proročanstvo je poruka koju je izrekao prorok za koju se smatra da mu je saopštena od Boga. Takve poruke obično obuhvataju inspiraciju, tumačenje ili otkrovenje božanske volje u vezi sa prorokovim društvenim svetom i događajima koji će se odviti. Sve poznate drevne kulture imale su proroke koji su isporučili proročanstva.[1]

Duborez iz 16. veka proricatelja koji isporučuje proročanstvo kralju, izvlači ga iz zvezda, riba i buke sa planina.

Definicije уреди

 
Revolucija 1831. Kao što je prorekao taj učeni astrolog general Ikei Veter-Bridž
  • Majmonid je sugerisao da je „proročanstvo, u istini i stvarnosti, emanacija koju šalje Božansko biće posredstvom aktivnog intelekta, u prvom redu čovekovoj racionalnoj sposobnosti, a zatim njegovoj maštovitoj sposobnosti“.[2]
  • Majmonidovi stavovi su blisko povezani sa definicijom Al-Farabija, koji je razvio teoriju proročanstva u islamu.[3]
  • Veliki deo aktivnosti starozavetnih proroka uključivao je uslovna upozorenja pre nego nepromenljive budućnosti.[4] Rezime standardne starozavetne proročke formule mogao bi da glasi: Pokajte se za greh X i okrenite se pravednosti, inače će nastupiti posledica Y.
  • Sveti Pavle u definiciji prorokovanja ističe nazivanje, opominjanje i utehu.[5]
  • Katolička enciklopedija definiše hrišćansko shvatanje proročanstva kao „shvaćeno u njegovom strogom smislu, ono znači predznanje budućih događaja, iako se ponekad može primeniti na prošle događaje o kojima nema sećanja, kao i na predstavljanje skrivenih stvari koje se ne mogu saznati putem prirodnog svetla razuma“.[6]
  • Prema zapadnoj ezoteričarki Rozmeri Gili, vidovitost je korišćena kao dodatak „proricanju, proročanstvu i magiji“.[7]
  • Sa skeptične tačke gledišta, postoji latinska maksima: „proročanstvo napisano posle činjenice“ (vaticinium ex eventu).[8] Jevrejska Tora se već bavi temom lažnog proroka (Ponovljeni zakoni 13:2-6, 18:20-22).[9]

Primeri biblijskih proročanstava i njihovo ispunjenje уреди

Proročanstvo iz Isaije 44:24,27,28; 45:1-4

Ispunjenje:

Persijski kralj Kir još nije ni bio rođen kada je ovo proročanstvo bilo zapisano. Jevreji nisu bili odvedeni u vavilonsko izgnanstvo sve do razdoblja 617-607 pne, a Jerusalim i njegov hram nisu bili uništeni sve do 607. pne. Proročanstvo se do u pojedinosti ispunilo počevši od 539. pne. Kir je skrenuo vode reke Eufrat u veštačko jezero, rečna vrata grada Vavilona bila su nesmotreno ostavljena otvorena u vreme slavlja u gradu, i Vavilon je pao u ruke Medijanaca i Persijanaca pod vođstvom Kira. Potom je Kir oslobodio jevrejske izgnanike i poslao ih nazad u Jeruzalem s uputstvom da tamo ponovo izgrade Jehovin hram.[10]

Proročanstvo iz Jeremije 49:17,18

 
Položaj Edomskog kraljevstva

Ispunjenje:

Juda Makavej je u drugom veku pne. oterao Edomce iz Palestine, a 109. pne. je Jovan Hirkanej, makabejski vođa, proširio kraljevstvo Jude na zapadne delove edomskih zemalja. U prvom veku pne. navala Rimljana izbrisala je poslednji trag edomske nezavisnosti... Nakon razorenja Jerusalima od strane Rimljana 70. godine ... naziv Idumeja (Edom) nestao je iz istorije.[11] Zanimljivo je da se ispunjenje ovog proročanstva proteže do naših dana, te se ni na koji način ne može tvrditi da je ono zapisano nakon ispunjenja.

Proročanstvo iz Luke 19:41-44; 21:20,21

Ispunjenje

Jerusalim se bunio protiv Rima, pa je 66. godine rimska vojska pod Cestijem Galom napala grad. Međutim, kako izveštava jevrejski istoričar Josif Flavije, rimski zapovednik je „iznenada povukao svoje trupe, napustio nadu, iako nije došlo do obrata i bez ikakvog razloga se povukao iz grada”.[12] To je omogućilo hrišćanima da pobegnu iz grada, pa su to i učinili, te su otišli u gore Pela, preko Jordana, prema onome što piše Euzebije Pamfilije u svojoj knjizi „Eklesijastička istorija”. Zatim je oko vremena Paše 70. godine general Titus opkolio grad, oko kog je za samo tri dana izgrađena kružna ograda dugačka više od 7 km, i posle pet meseci Jerusalim je pao. „Sam Jerusalim je sistematski uništen, a hram pretvoren u ruševine. Arheološke iskopine danas pokazuju koliko je bilo razorno uništenje jevrejskih zgrada po čitavoj zemlji.”[13]

Reference уреди

  1. ^ Clifford A. Pickover (2001). Dreaming the Future: The Fantastic Story of Prediction. Prometheus Books. ISBN 978-1-57392-895-3. 
  2. ^ Stan Tenen - Meru Foundation. „Meru Foundation Research: Mark R. Sunwall, Rambam Prophecy”. 
  3. ^ The influence of Islamic Philosophy on Maimonides's thought, Diana Steigerwald Religious Studies, California State University (Long Beach) Архивирано 2008-01-18 на сајту Wayback Machine
  4. ^ For example: Lemke, Werner E. (1987). „Life in the Present and Hope for the Future”. Ур.: Mays, James Luther; Achtemeier, Paul J. Interpreting the Prophets. Philadelphia: Fortress Press. стр. 202. ISBN 9781451410471. Приступљено 2018-11-11. „The Prophet as Watchman [...] the watchman's responsibility was limited or circumscribed. He only had to issue the warning. It was the people's own responsibility to decide how to respond to it. In similar fashion the Lord has appointed Ezekiel to act as watchman over Israel, just as he had appointed other watchmen over his people in the past (cf. Jer. 6:17). 
  5. ^ Buck, Charles (1802). A Theological Dictionary, Containing Definitions of All Religious Terms: A Comprehensive View of Every Article in the System of Divinity : an Impartial Count of All the Principal Denominations which Have Subsisted in the Religious World, from the Birth of Christ to the Present Day : Together with an Accurate Statement of the Most Remarkable Transactions and Events Recorded in Ecclesiastical History. Philadelphia: Edwin T. Scott (објављено 1823). стр. 491. Приступљено 2018-11-11. „PROPHECY [...] In the Old and New Testaments, the word is not always confined to the foretelling of future events. [...] whoever speaketh unto men to edification, and exhortation, and comfort, is by St. Paul called a prophet, 1 Cor. xiv. 3. 
  6. ^ „CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Prophecy”. 
  7. ^ Compare: Guiley, Rosemary (2006). „clairvoyance”. The Encyclopedia of Magic and Alchemy. Infobase Publishing. стр. 59. ISBN 9781438130002. Приступљено 2015-01-10. „Clairvoyance has been a valued skill in divination, prophecy, and magic since ancient times. 
  8. ^ „FindArticles.com - CBSi”. Архивирано из оригинала 2012-07-08. г. 
  9. ^ Schechter, Solomon; Mendelsohn, S. „PROPHET, FALSE”. Jewish Encyclopedia. JewishEncyclopedia.com. Приступљено 26. 4. 2016. 
  10. ^ Enciklopedija JLZ, Zagreb 1978, knj. IV, str.390; Light From The Ancient Past (Svetlost davnina), Princeton, 1959, Jack Finegan, str.227-229
  11. ^ The New Funk and Wagnalls Encyklopedia, 1952, knj. 11, pp. 4114
  12. ^ Josephus, the Jewish War, Penguin Classics, 1969, pp. 167
  13. ^ The Bible and Archeology, Grand Rapids, Mich., 1962, J.A.Thompson, pp. 299

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди