Veza ugljenik-ugljenik je kovalentna veza između dva atoma ugljenika.[1] Najčešći oblik je jednostruka veza: veza sastavljena od dva elektrona, po jedan iz svakog od dva atoma. Jednostruka veza ugljenik-ugljenik je sigma veza i formira se između jedne hibridizovane orbitale iz svakog atoma ugljenika. U etanu, orbitale su sp3-hibridizovane orbitale, ali se javljaju jednostruke veze formirane između atoma ugljenika sa drugim hibridizacijama (npr. sp2 sa sp2). Zapravo, atomi ugljenika u jednostrukoj vezi ne moraju biti iste hibridizacije. Atomi ugljenika takođe mogu da formiraju dvostruke veze u jedinjenjima koja se nazivaju alkeni ili trostruke veze u jedinjenjima koja se zovu alkini. Dvostruka veza se formira sa sp2-hibridizovanom orbitalom i p-orbitalom koja nije uključena u hibridizaciju. Trostruka veza se formira sa sp-hibridizovanom orbitalom i dve p-orbitale iz svakog atoma. Upotreba p-orbitala formira pi vezu.[2]

Lanci i grananje

уреди

Ugljenik je jedan od retkih elemenata koji mogu da formiraju dugačke lance sopstvenih atoma, svojstvo koje se zove katenacija. Ovo zajedno sa [bond strength[|jačinom]] veze ugljenik-ugljenik dovodi do ogromnog broja molekularnih oblika, od kojih su mnogi važni strukturni elementi života, tako da jedinjenja ugljenika imaju svoje polje proučavanja: organsku hemiju.

 
2,2,3-trimetilpentan

Grananje je takođe uobičajeno u C-C skeletima. Atomi ugljenika u molekulu su kategorisani prema broju suseda ugljenika koje imaju:

U „strukturno složenim organskim molekulima“, oblik molekula diktira trodimenzionalna orijentacija veza ugljenik–ugljenik na kvaternarnim lokusima.[3] Dalje, kvartenarni lokusi se nalaze u mnogim biološki aktivnim malim molekulima, kao što su kortizon i morfijum.[3]

Reference

уреди
  1. ^ Dembicki, Harry (2016-10-06). Practical Petroleum Geochemistry for Exploration and Production (на језику: енглески). Elsevier. стр. 7. ISBN 9780128033517. 
  2. ^ Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th изд.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. 
  3. ^ а б Quasdorf, Kyle W.; Overman, Larry E. (2014). „Review: Catalytic enantioselective synthesis of quaternary carbon stereocentres”. Nature (paper). 516 (7530): 181—191. Bibcode:2014Natur.516..181Q. PMC 4697831 . PMID 25503231. doi:10.1038/nature14007.