Čistokrvni konj ili Engleski punokrvni konj[1] je rasa konja najbolje poznata po njihovoj upotrebi u konjskim trkama. Iako se reč čistokrvni ponekad koristi za označavanje bilo koje pasmine čistokrvnih konja, ona se tehnički odnosi samo na čistokrvne trkačke pasmine. Čistokrvnim se smatraju „toplokrvni” konji koji su poznati po svojoj agilnosti, brzini i duhu.

Čistokrvni konj

Čistokrvni konj, kako je danas poznat, razvijen je u Engleskoj tokom 17. i 18. veka, kada su autohtone kobile ukrštane sa uvezenim orijentalnim pastuvima arapskog, barbskog i turkomanskog porekla. Za sve savremeni čistokrvni konje mogu se pratiti njihovi pedigreji do tri pastuva koji su prvobitno uvezeni u Englesku u 17. i 18. veku, kao i do većeg broja osnivačkih kobila uglavnom engleskog uzgoja. Tokom 18. i 19. veka, pasmina čistokrvnih konja se proširila širom sveta. Oni su uvezeni u Severnu Ameriku počevši od 1730. godine, i u Australiju, Evropu, Japan i Južnu Ameriku tokom 19. veka. Milioni čistokrvnih konja postoje danas, a oko 100.000 ždrebadi se registruje svake godine širom sveta.

Čistokrvni konji se uglavnom koriste za trke, ali se takođe uzgajaju i za druge jahačke discipline, kao što su šou skakanje, kombinovani trening, dresura, polo i lov na lisice. Takođe se često ukrštaju kako bi se stvorile nove rase ili poboljšale postojeće. Oni su imali uticaja u stvaranju kvarternih, standardnih, anglo-arapskih i raznih toplokrvnih rasa.

Čistokrvni trkački konji se izlažu maksimalnom naporu, što rezultira visokom stopom nesreća i zdravstvenih problema, kao što je krvarenje iz pluća. Ostali zdravstveni problemi obuhvataju nisku plodnost, abnormalno mala srca i mali odnos masa kopita i tela. Postoji nekoliko teorija o razlozima rasprostranjenosti nesreća i zdravstvenih problema kod čistokrvnih konja, i istraživanja su u toku.

Registracija, uzgoj i populacija уреди

 
Sumrak, čistokrvna kobila koja služi kao subjekt Projekta konjskog genoma

Broj ždrebadi čistokrvnih konja registrovanih svake godine u Severnoj Americi znatno varira, što je uglavnom povezano sa uspehom aukcijskog tržišta, koje zavisi od stanja ekonomije.[2] Prinos ždrebadi je bio preko 44.000 u 1990, ali je opao na oko 22.500 do 2014.[3] Najveći broj je registrovan u državama Kentaki, Florida i Kalifornija.[4][notes 1] Australija je drugi najveći proizvođač čistokrvnih konja na svetu sa skoro 30.000 priplodnih kobila, koje godišnje proizvodu oko 18.250 ždrebadi.[6] Britanija proizvodi oko 5.000 ždrebadi godišnje,[7] a širom sveta, postoji više od 195.000 aktivnih priplodnih kobila, ili ženki koje se koriste za uzgoj. Godine 2006. je bilo 118.000 registrovane ždrebadi.[8] Industrija čistokrvnih konja je veliki agrobiznis, koji godišnje generiše oko 34 milijarde dolara prihoda u Sjedinjenim Državama i obezbeđuje oko 470.000 radnih mesta kroz mrežu farmi, centara za obuku i trkaćih staza.[9]

Napomene уреди

  1. ^ Treba imati na umu da neki promotivni materijali iz Džokej kluba navode da u SAD-u danas postoji nešto manje od 1,3 miliona registrovanih čistokrvnih konja,[5] ali kombinovanjem ovih podataka sa podacima o registracijama ždrebadi dobija se prosečni životni vek čistokrvnih konja od 35 godina, što je daleko iznad normale za konje.

Reference уреди

  1. ^ Meringer, Angelina. „Engleski punokrvni konj”. Veterina.info. Приступљено 7. 9. 2020. 
  2. ^ Wincze Hughes, Alicia. „Decline in Thoroughbred foal crop hurting racetracks while strengthening sales market”. Lexington Herald-Leader. Приступљено 29. 9. 2016. 
  3. ^ The Jockey Club. „Annual North American Registered Foal Crop”. The Jockey Club Website. The Jockey Club. Приступљено 29. 9. 2016. 
  4. ^ The Jockey Club (c. 2007). „Distribution of Registered Foal US Foal Crop by State”. The Jockey Club Online Factbook. The Jockey Club. Приступљено 17. 2. 2008. 
  5. ^ The Jockey Club. „Thoroughly Thoroughbred” (PDF). The Jockey Club Website. The Jockey Club. Приступљено 1. 4. 2008. 
  6. ^ „Racing Fact Book” (PDF). Australia Racing Board. 2009—2010. стр. 72. Архивирано из оригинала (PDF) 14. 12. 2010. г. Приступљено 3. 12. 2010. 
  7. ^ British Horseracing Authority. „British Breeding: Overview”. British Horseracing Authority Website. British Horseracing Authority. Архивирано из оригинала 9. 5. 2008. г. Приступљено 5. 6. 2008. 
  8. ^ The Jockey Club. „Thoroughbred Racing and Breeding Worldwide”. The Jockey Club Website. The Jockey Club. Приступљено 30. 3. 2008. 
  9. ^ NTRA Wagering Technology Working Group in conjunction with Giuliani Partners LLC (avgust 2003). „Improving Security in the United States Pari-Mutuel Wagering System: Status Report and Recommendations” (PDF). National Thoroughbred Racing Association Web Site. National Thoroughbred Racing Association. Архивирано из оригинала (PDF) 28. 2. 2008. г. Приступљено 17. 2. 2008. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди