Grifitov eksperiment, koji je objavio Frederik Grifit 1928,[1] je bio prvi eksperiment koji je sugerisao da bakterije imaju sposobnost transfera genetičke informacije putem procesa poznatog kao transformacija.[2][3]

Grifitov eksperiment ukazuje na postojanje "transformišućeg principa" u pneumococcus bakterijama.

Grifit je koristio dve vrste bakterija pneumokoka (Streptococcus pneumoniae) koje inficiraju miševe: tip III-S (glatku) i tip II-R (grubu) vrstu. III-S vrsta se prekriva polisaharidnim kapsulom koja je štiti od imunskog sistema domaćina. Rezultat toga je smrt domaćina. II-R vrsta nema tu zaštitnu kapsulu, te je imunski sistem domaćina uništava. Nemački bakteriolog, Fred Nojfeld, je otkrio tri tipa pneumokoka (Tupivu I, II, i III), kao i način za njihovu identifikaciju in vitro.[4] Do vremena Grifitovog eksperimenta, bakteriolozi su smatrali da su tipovi fiksni i nepromenljivi, iz jedne generacije u drugu.

U ovom eksperimentu, bakterije III-S vrste su ubijene toplotom, i njihovi ostaci su dodati u II-R vrstu bakterija. Dok ni jedna od ovih komponenti samostalno nije nanosila štetu miševima, njihova kombinacija je imala sposobnost ubijanja domaćina. Grifit je mogao da izoluje živu II-R i živu III-S vrstu pneumokoka iz krvi mrtvih miševa. Grifitov zaključak je bio da se vrsta II-R "transformisala" u letalnu III-S vrstu posredstvom "transformišućeg principa" koji je nekako bio deo mrtvih bakterija III-S vrste.

Reference уреди

  1. ^ Griffith, Fred. (1928). „The Significance of Pneumococcal Types”. Journal of Hygiene. Cambridge University Press. 27 (2): 113—159. JSTOR 4626734. PMC 2167760 . PMID 20474956. doi:10.1017/S0022172400031879. 
  2. ^ Lorenz M. G.; Wackernagel W. (1. 9. 1994). „Bacterial gene transfer by natural genetic transformation in the environment”. Microbiology and Molecular Biology Reviews. 58 (3): 563—602. PMC 372978 . PMID 7968924. 
  3. ^ Downie, A. W. (1972). „Pneumococcal transformation – a backward view: Fourth Griffith Memorial Lecture” (PDF). Journal of General Microbiology. 73 (1): 1—11. PMID 4143929. doi:10.1099/00221287-73-1-1. Приступљено 30. 11. 2011. 
  4. ^ Lehrer 2006, стр. 44.

Literatura уреди