Robin Kazins (rođen 17. avgust 1957) britanski[3] je bivši takmičarski umetnički klizač. On je olimpijski šampion 1980. godine, evropski prvak 1980, trostruki svetski medaljista (1978–1980) i četvorostruki britanski državni prvak (1977–1980), koji je sve ove titule stekao tokom svoje amaterske karijere. Tome je sledila uspešna karijera profesionalnog klizača. Kasnije je glumio u predstavama na ledu, a produkovao je i nekoliko svojih predstava. On je imao sposobnost da se okreće u oba smera, u smeru kretanja kazaljki na satu i suprotnom smeru,[4] što je neuobičajena veština za umetničkog klizača.

Robin Kazins
Robin Kazins
Ime po rođenjuRobin Cousins
Datum rođenja(1957-08-17)17. август 1957.
Mesto rođenjaBristol, Engleska
 UK
PrebivališteEngleska
Državljanstvoenglesko
Zanimanjeumetnički klizač
Organizacija
  • Queen's Ice Club London[1]
  • Bristol Ice Dance and Figure Skating Club
Visina183 m (600 ft 4 12 in)[2]

Van leda je Kazins je radio kao komentator događaje umetničkog klizanja za BBC, i preuzeo je mesto glavnog sudije na ITV-ovoj predstavi Plesanje na ledu od 2006. do 2014. Takođe se pojavio u pozorišnim produkcijama, uključujući i Vest End.

Rani život уреди

Robin Kazins je rođen u Bristolu od majke Džo, sekretarice, i oca Freda, državnog službenika,[5] koji je ranije bio golman za Milvol F.C.[2] Kazins ima dva starija brata, Martina i Nika.

Kazins je prvi put stao na led sa šest godina na klizalištu Vestover Roud dok je bio na odmoru u Bornmutu.[5][6] Pošto mu se dopalo to iskustvo, zatražio je lekcije za Božić osamnaest meseci kasnije.[5]

Kao mladi klizač, Kazins je trenirao ples na ledu uporedo sa pojedinačnim klizanjem. Njegov prvi trener bila je Pamela Dejvis.[4] Kasnije ga je trenirala Gledis Hog na Kvinsovom klizalištu, a zatim Karlo Fasi.[7]

Kazins je napustio školu sa šesnaest godina da bi se fokusirao na umetničko klizanje.[5] Godine 1974, preselio se sam iz Birmingema u London, gde je živeo u malom stanu koji je bio poput „preuređenog plakara.“[8] On je pronašao posao slaganja polica u Vajtlijevoj robnoj kući.[5]

Takmičarska karijera уреди

Kazins je osvojio svoju prvu nacionalnu titulu 1969. godine, sa 12 godina, na nivou početnika.[4] Sa 14 godina bio je juniorski šampion Britanije, a iste godine je debitovao na međunarodnoj sceni.

Kazins je tokom osam godina predstavljao Ujedinjeno Kraljevstvo kao amaterski klizač. Osvojio je Britansko nacionalno prvenstvo za seniore četiri uzastopne godine (1977–1980); sekciju slobodnog klizanja na svetskim prvenstvima tri puta (1978–1980); i srebrnu medalju na svetskim prvenstvima 1979. i 1980. godine.

Vrhunac svoje amaterske karijere dostigao je osvajanjem zlatnih medalja na Evropskom prvenstvu i na Zimskim olimpijskim igrama u Lejk Plesidu u Njujorku 1980. godine.[9] Na Olimpijadi je bio na drugom mestu iza Jana Hofmana posle obaveznih figura i kratkog programa. Kazins je klizio u spektakularnom dugom programu, dobivši 5,9/6,0 od osam od devet sudija za umetnički utisak.[10] Osvajač srebrne medalje Hofman je klizio tehnički superiorno, ali je šest od devet sudija dalo prvo mesto Kazinsu, što mu je donelo ukupnu pobedu i zlatnu medalju.[9] On je izabran za BBC-jevu za sportsku ličnost godine za 1980.[11]

Profesionalac je postao 1980. godine i dva puta je osvojio Svetsko profesionalno prvenstvo u umetničkom klizanju za muškarce (1985. i 1987. godine) i četiri puta bio osvajač medalja u svetskoj profesionalnoj pojedinačnoj konkurenciji (1986, 1990, 1991, 1992).

Kasnija karijera уреди

Nakon što je postao profesionalac 1980. godine, Kazins je glumio u raznim profesionalnim klizačkim emisijama kao što su Holiday on Ice i Ice Capades,[4] dok je nastavio da bude redovan takmičar na Svetskom profesionalnom prvenstvu. On je ostvario najduži Akselov skok i najduži preokret na umetničkim klizaljkama u Ginisovoj knjizi svetskih rekorda, dostigavši 5,81 metar (19 stopa 1 in) i 5,48 metara (18 stopa) 16. novembra 1983. godine.[12]

Resulti уреди

Amaterska karijera уреди

Internacionalno
Događaj 1972–73 1973–74 1974–75 1975–76 1976–77 1977–78 1978–79 1979–80
Olimpijada 10. 1.
Svetski šampionat 12. 9. WD 3. 2. 2.
Evropski šampionat 15. 11. 11. 6. 3. 3. 3. 1.
Skejt Kanada 2. 1.
NHK trofej 1.
Sent Džervejs 1.
Nacionalno
Britanski šampionat 3. 2. 2. 2. 1. 1. 1. 1.
WD = povukao se

Profesionalna karijera уреди

Događaj/Sezona 1980 1981 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1997
Svetski profesionalni šampionat 1.* 2.* 1. 2. 1. 4. 2. 3. 2.
Izazov šampiona 1. 2. 3. 4. 2. 3.
Svetski kup u klizanju 1.
Svetski timski šampionat 3.*
Severno američko otvoreno prventstvo 3.
Kanadski profesionalni šampionat 4.
Šampionat legendi 2.
Zvezdica pokazuje rezultate sa ekipnih takmičenja

Reference уреди

  1. ^ British Figure Skating Championships – Colour. YouTube. 21. 7. 2015 [19 December 1976]. Архивирано из оригинала 2021-12-12. г. Приступљено 5. 10. 2021. 
  2. ^ а б „Robin Cousins”. Sports-reference.com. Архивирано из оригинала 17. 4. 2020. г. 
  3. ^ 'Interview with Robin Cousins' Sussex Life, 4 February 2021. Retrieved 18 February 2022
  4. ^ а б в г „Cousins Continues to Entertain”. GoldenSkate. 6. 12. 2003. Архивирано из оригинала 19. 4. 2011. г. Приступљено 12. 4. 2011. 
  5. ^ а б в г д Walker, Ruth (4. 1. 2014). „A lesson from Dancing on Ice's Robin Cousins”. Scotsman. 
  6. ^ Lowder Kimball, Martha (1998). Robin Cousins. Baltimore: Gateway Press. ISBN 0-9662502-0-6. 
  7. ^ Tarasova, T. A. (1985). „Выдающиеся тренеры”. Chetyrye Vremeni Goda (на језику: руски). Moscow: Sov. Rossia. стр. 176. 
  8. ^ Le Batard, Dan (20. 6. 1989). „A Place to Skate : Cousins Helps Develop Foundation to Ease Financial Burden of Competing”. The Los Angeles Times. Архивирано из оригинала 12. 02. 2023. г. Приступљено 19. 02. 2023. 
  9. ^ а б „Robin Cousins - Figure Skating”. Olympic.org. 2. 2. 1980. Приступљено 14. 6. 2019. 
  10. ^ Leavy, Jane (22. 2. 1980). „Fratianne Flawless, Closes Gap”. The Washington Post. Приступљено 14. 6. 2019. 
  11. ^ 'Sports Personality of the Year: Previous winners'. BBC Sport, 2021. Retrieved 18 February 2022
  12. ^ Mochan, Amanda (5. 2. 2014). „2014 Sochi Winter Olympics: A record tour around the figure skating world”. Guinness World Records. Архивирано из оригинала 24. 6. 2012. г. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди