Braman je američka pasmina zebuinskog goveda.[2] Ona je uzgajana u Sjedinjenim Državama od 1885. godine od kankrej goveda, poreklom iz Indije, uvoženih u različitim periodima iz Velike Britanije, Indije i Brazila; time su obuhvaćena krda gir, guzera, indu-brazilskog i ongolskog. Bramanska goveda imaju visoku toleranciju na toplotu, sunčevu svetlost i vlagu, i dobru otpornost na parazite.[3] or resistance to illness.[4] Ona su izvezena u mnoge zemlje, posebno u tropima; u Australiji je to najbrojnija pasmina goveda. Ona je korištena za stvaranje brojnih taurin-indisinskih hibrida, od kojih su neki - poput bramousina - uspostavljeni kao zasebne pasmine.[5]:137[6][7]

Braman
Bramanski bik u Avaru, Brazil
Konzervacioni statusFAO (2007): nije u riziku[1]:143
Zemlja poreklaSjedinjene države
Distribucija
  • Australija
  • Brazil
  • Sjedinjene Države
StandardAmerican Brahman Breeders Association
Upotrebameso

Etimologija уреди

Bramansko govedo je indijskog porekla i imenovano je po Bramanima (hinduističkim sveštenicima), koji su nazvani po hinduističkom božanstvu Brahmi. Mnogi hinduistički brahmani su vegetarijanci, koji smatraju goveda svetim, i stoga ih ne jedu.[8]

Uzgoj i upotreba уреди

 
Bramanski bik na stočnom sajmu

Američki braman prvi put je uzgajan početkom 1900-ih kao ukrštanje četiri različite pasmine indijskih goveda: gudžarat, ongol, gir i krišna vali.[9] Originalna američka bramanska goveda su nastala iz jezgre od oko 266 bikova i 22 krave nekoliko sorti Bos indicus (goveda Indije) uvezenih u Sjedinjene Države između 1854. i 1926. godine.

Braman se koristi za mesnu industriju. Ova pasmina je ekstenzivno ukrštana sa Bos taurus taurus (Evropskim) pasminama goveda. Korištena je za razvoj brojnih drugih američkih pasmina goveda, uključujući brangus, bifmaster, simbrah i santa gertrudis.

Ova pasmina je takođe korištena kao bikovi za jahanje, a omiljena je zbog svoje poslušnosti, veličine i inteligencije.

Bramanska goveda su poznata po ekstremnoj toleranciji na vrućinu i rasprostranjena su u tropskim regionima. Ona su otporna na insekte zbog svoje debele kože. Bramanska stoka živi duže od mnogih drugih pasmina, često proizvode telad u uzrastu od 15 i više godina.[9]

U Omanu i Fudžajri, bramanski bikovi se koriste u tradicionalnom sportu borbe bikova. Pri tome se dva bika upuštaju u besnu rundu udaranja glava. Prvi koji je sruši ili ustupio svoje područje smatra se gubitnikom. Bramanski bikovi koji se spremaju za ovaj sport se drže na posebnoj dijeti od mleka i meda radi sticanja vrhunske snage.[10]

Sjedinjene Države уреди

Američko udruženje uzgajivača bramana osnovano je 1924. godine kao zvanični registar krda radi praćenja i verifikacije krvnih linija goveda. Sedište ove organizacije je u Hjustonu. Naziv „braman” kreirao je prvi sekretar Američkog udruženja uzgajivača bramana, Dž. V. Sartvel.[11]

Australija уреди

 
Bramanska krava i tele

Bramanska pasmina je izvršila veliki uticaj na tržište australijske govedine, posebno u severnim delovima Australije. Od uvođenja pasmine u Australiju, preko 50% goveđe populacije u Australiji je bramanska stoka, ili ukrštene pasmine. Ova pasmina je dobro prilagođena ne samo na visoke temperature, već i na hladnu klimu. Postoje uzgajivači bramanske pasmine od Viktorije sve do severnog Kvinslenda. Česta je zabluda da pasmini neće pogodovati hladna klima; brojni uzgajivači u Centralnoj Viktoriji uzgajaju ove životinje gde temperature mogu biti izuzetno hladne (ispod nule) i čak može biti snega u okolnim oblastima.

U Australiji je Australijsko udruženje uzgajivača bramana formalno telo koje vodi registar stoke i čiji su članovi uzgajivači koji žele da imaju registrovanu stoku. Međutim, postoji određeni broj ljudi koji uzgajaju „komercijalnu” stoku pri čemu oni nisu registrovani uzgajivači. Oni vrše uzgaj stoke za tržište goveđeg mesa i obično koriste rasplodne bikove za poboljšanje kvaliteta svoje stoke.

Galerija уреди

Reference уреди

  1. ^ Barbara Rischkowsky, D. Pilling (eds.) (2007). List of breeds documented in the Global Databank for Animal Genetic Resources, annex to The State of the World's Animal Genetic Resources for Food and Agriculture. Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations. ISBN 9789251057629. Accessed January 2017.
  2. ^ Chen, Shanyuan; Lin, Bang-Zhong; Baig, Mumtaz; Mitra, Bikash; Lopes, Ricardo J.; Santos, António M.; Magee, David A.; Azevedo, Marisa; Tarroso, Pedro; Sasazaki, Shinji; Ostrowski, Stephane (2010-01-01). „Zebu Cattle Are an Exclusive Legacy of the South Asia Neolithic”. Molecular Biology and Evolution. 27 (1): 1—6. ISSN 0737-4038. PMID 19770222. doi:10.1093/molbev/msp213 . 
  3. ^ „Beef Production”. University of Guelph, Animal Sciences. Архивирано из оригинала 28. 10. 2021. г. Приступљено 6. 4. 2013. 
  4. ^ „Beef Research School: What's the Latest Research on Antimicrobial Resistance?”. RealAgricultureOnline. Приступљено 6. 4. 2013. 
  5. ^ Valerie Porter, Lawrence Alderson, Stephen J.G. Hall, D. Phillip Sponenberg (2016). Mason's World Encyclopedia of Livestock Breeds and Breeding (sixth edition). Wallingford: CABI. ISBN 9781780647944.
  6. ^ Marleen Felius (1995). Cattle Breeds: An Encyclopedia. Doetinchem, Netherlands: Misset. ISBN 9789054390176.
  7. ^ Hilton Marshall Briggs, Dinus M. Briggs (1980). Modern Breeds of Livestock. London; New York: Macmillan. Also cited in: Breeds of Livestock - Brahman Cattle. Department of Animal and Food Sciences, Oklahoma State University. Accessed April 2019.
  8. ^ Rachel Cutrer (4 March 2014). That is a Brahman ... Or is it?. Brahman Journal. Archived 1 April 2015.
  9. ^ а б Breeds of Livestock - Brahman Cattle. Department of Animal and Food Sciences, Oklahoma State University. Accessed April 2019.
  10. ^ „Bullfighting à la Batinah”. Rough Guides. Архивирано из оригинала 10. 10. 2017. г. Приступљено 12. 07. 2020. 
  11. ^ John B. Friend (1978). Cattle of the World. Poole: Blandford Press. ISBN 9780713708561.

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди