Izraz Dalmatinci u najširem smislu označava sve stanovnike, odnosno osobe rodom iz Dalmacije. U užem smislu se pod tim podrazumijevaju osobe koje pripadnost Dalmaciji smatraju dijelom svog identiteta, bilo kao pripadnici posebne podskupine u okviru šire hrvatske ili srpske nacije, bilo kao zasebnu etničku skupinu.

Koncept Dalmatinaca kao posebne nacije je bio jedan od temelja političkog programa Autonomaške stranke u Dalmaciji u 19. vijeku. Njeni pobornici su se protivili ujedinjenju Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom. Osim veće izloženosti italijanskom jeziku i kulturi, Dalmatinci nisu dijelili isti identitet s Hrvatima, niti je jezik bio isti.

U drugoj polovini 19. vijeka osim dalmatinskog identiteta, počinju se pojavljujivati srpski, a zatim i hrvatski identitet među Dalmatincima katolicima, dok je u pravoslavnih Dalmatinaca srpski identitet bio potvrđen.

Iako su Srbi katoličke vjeroispovijesti bili značajni, kako u Dubrovniku i na prostorima nekadašnje Dubrovačke Republike, tako i u Dalmaciji, kao alternativni i suprotstavljeni koncept javlja se hrvatska nacionalna ideja koja je bila potpomognuta od strane Rimokatoličke crkve i njenog sveštenstva. Glavna matrica koja se ponavljala je da Dalmatinci katolici treba da se priklone Hrvatima, upravo zbog vjere, jer su Srbi većinom pravoslavne vjeroipovijesti. U početku to nije naišlo na veći odjek, no vremenom uz propagandu, a kasnije i silu i političku podršku pravaša oličenu u liku i djelu Ante Starčevića koji je i sam bio srpskoga porijekla (roditelji su mu bili pokatoličeni Srbi)[1] [2] Dalmatincima je nametana hrvatska nacionalna svijest.

U toku Prvog, a naročito u toku Drugog svjetskog rata, za vrijeme naci-fašističke Nezavisne Države Hrvatske potpuno je uništeno katoličko Srpstvo, a nad Srbima uopšte je izvršen genocid.

Dalmatinci od strane službenih vlasti nikada nisu bili priznati kao zasebna etnička grupa. Na posljednjim popisima stanovništva u Jugoslaviji 1991. i na popisima u Hrvatskoj - osobe koje bi kao svoju nacionalnost navele "Dalmatinac" zavođene su kao "regionalno opredijeljene".

Vidi jošУреди

ReferenceУреди

  1. ^ Dubravko Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga. Zagreb: 1995. ISBN 978-953-0-60551-0. стр. 11.
  2. ^ "Дело", Београд 1. октобар 1911. године

Spoljašnje vezeУреди