Don Đovani (opera)

оперско дело

Don Điovani (K.527; potpuni naziv: Il dissoluto punito, ossia il Don Giovanni, doslovno "Kažnjeni razvratnik, ili Don Điovani") je opera u dva čina sa muzikom Volfganga Amadeusa Mocarta i libretom Lorenza da Pontea. Premijerno je izvedena u praškom Državnom pozorištu, 29. oktobra 1787.[1]

Don Đovani
Opera: V. A. Mocart
Max Slevogt - Der Sänger Francisco d'Andrade als Don Giovanni in Mozarts Oper - Google Art Project.jpg
Portrait Frančeska Dandrada
u glavnoj ulozi 1912. godine
LibretoLorenzo Da Ponte
JezikItalijanski
Premijera
29. oktobar 1787 (1787-10-29)

Don Điovani se naširoko smatra jednim od najvećih muzičkih dela ikad komponovanim, a od opera zasnovanih na legendi o Don Huanu Don Điovani se smatra da je bez premca. Da Ponteov libreto je, poput mnogih iz tog vremena, opisan kao dramma giocoso: „giocoso” značeći razigran, komičan, i „dramma” označavajući operski tekst (skraćenica od „dramma per musica”). Mocart ga je u svoj katalog uneo kao „opera bufa”.[2]

Kao deo standardnog operskog repertorara, Don Điovani je tokom pet sezona 2011/12 do 2015/16 bila deveta na Operabase[3][4][5] spisku najviše izvođenih opera širom sveta.[6] Takođe se pokazala kao plodna tema za pisce i filozofe. Danski filozof Seren Kirkegor je napisao dug esej u svojoj knjizi Enten/Eller (Ili/ili) u kojoj tvrdi da je Mocartov Don Điovani najsavršenija opera ikad napisana. Finale, u kojem Don Điovanni odbija da se pokaje, je postao zadivljujuća filozofska i artistička tema za mnoge pisce uključujući Džordža Bernarda Šoa, koji u delu Čovek i superčovek parodira operu (sa eksplicitnim spominjanjem Mocartovih nota za finalnu scenu između Komendatorea i Don Điovanija).

Filmska adaptacija opere se pojavila pod naslovom Don Điovani 1979. i režirana je od strane Džozefa Losija. Neki od velikih Don Điovanija na opernim pozornicama su bili basevi Ecio Pinca, Čezare Siepi i Norman Teigl, te baritoni Ditrih Fišer-Kiskau i Tomas Hapson.

Дон Ђовани, Волфганг Амадеус Моцарт, Опера СНП-а, Нови Сад, 2007/2008; Наталија Воронкина (сопран), Саша Штулић (тенор), Јелена Кончар (мецосопран). Фотографија је део фото збирке Српског народног позоришта.

Poznate arijeУреди

  • Notte e giorno faticar - Leporelo u prvom činu, scena I
  • Là ci darem la mano - Don Điovani & Zerlina u činu {I}-, scena II
  • Ah! chi mi dice mai - Dona Elvira u činu {I}-, scena II
  • Madamina, il catalogo è questo - Leporelo u činu {I}-, scena II
  • Ah, fuggi il traditor - Dona Elvira u činu {I}-, scena III
  • Ho capito, signor, si - Maseto u činu I, scena III
  • Fin ch'han dal vino - Don Điovani u činu I, scena V
  • Batti, batti, o bel Masetto - Zerlina u činu I, scena V
  • Dalla sua pace - Don Otavio u činu I, scena IV
  • Don Ottavio...Or sai chi l'onore - Dona Ana u činu I, scena IV
  • Deh, vieni alla finestra - Don Điovani u činu II, scena I
  • Meta di voi qua vadano - Don Điovani u činu II, scena I
  • Vedrai, carino - Zerlina u činu II, scena I
  • Ah, pieta! Signori miei! - Leporelo u činu II, scena II
  • Il mio tesoro - Don Otavio u činu II, scena II
  • In quali...Mi tradi quell'alma ingrata - Donn Elvira u činu II, scena III
  • Don Giovanni, a cena teco m'invitasti - Don Điovani, Leporello & Commendatore u činu II, scena IV
  • Troppo mi...Non mi dir - Dona Ana u činu II, scena V

ReferenceУреди

  1. ^ The theatre is referred to as the Teatro di Praga in the libretto for the 1787 premiere (Deutsch 1965, 302–03); for the current name of the theatre see "The Estates Theatre" Архивирано на сајту Wayback Machine (27. септембар 2011) at the Prague National Theatre website.
  2. ^ John Stone, "Mozart's Opinions and Outlook: Opera" in "The Mozart Compendium" ed. HC Robbins Landon, Thames and Hudson, London 1990.
  3. ^ Edward Schneider (29 July 2001), "Singing and Their Suppers", The New York Times. Приступљено 13 May 2011.
  4. ^ Higgins, Charlotte (23. 05. 2003). „Operabase.com”. The Guardian. London. Приступљено 20. 11. 2013. 
  5. ^ Shapiro, Yehuda (2012), „Rarity Value”, Opera magazine, св. 63 бр. 6, стр. 671 
  6. ^ „Opera Statistics”. Operabase. Приступљено 28. 11. 2016. ; the count is of productions (performance runs)

LiteraturaУреди

  • Abert, Hermann (2007). Cliff Eisen, ур. W. A. Mozart. Превод: Stewart Spencer. Yale University Press. ISBN 978-0300072235. 
  • Allanbrook, W. J. (1983). Rhythmic Gesture in Mozart: Le nozze di Figaro and Don Giovanni Chicago. (reviewed in Platoff, John. "Untitled." The Journal of Musicology, Vol . 4, No. 4 (1986). pp. 535–38).
  • Baker, Even A. (1993): Alfred Roller's Production Of Mozart's Don Giovanni – A Break in the Scenic Traditions of the Vienna Court Opera. New York University.
  • Casaglia, Gherardo (2005). "Don Giovanni, 29 October 1787". L'Almanacco di Gherardo Casaglia (језик: италијански).
  • Deutsch, Otto Erich (1965). Mozart: A Documentary Biography. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0233-1. .
  • Freeman, Daniel E. Mozart in Prague. Minneapolis: Bearclaw. 2013. ISBN 978-0-9794223-1-7..
  • Goehr, Lydia; Herwitz, Daniel A. (2006). The Don Giovanni Moment: Essays on the Legacy of an Opera. Columbia Press University, New York.
  • Gounod, Charles, Mozart's Don Giovanni: A Commentary, transl. by Windeyer Clark and J. P. Hutchinson from the third French edition of Le Don Juan de Mozart, London, R. Cocks, 1895, Repr. Da Capo Press, New York, 1970.
  • Kaminsky, Peter (1996). How to Do things with Words and Music: Towards an Analysis of Selected ensembles in Mozart's Don Giovanni. Theory and Practice
  • Kierkegaard, Søren, Either/Or, ed. by Victor Eremita, abridged, translated, and with an introduction and notes, by Alastair Hannay, Penguin, London, 1992.
  • Melitz, Leo (1921): The Opera Goer's Complete Guide
  • McClatchy, J. D. (2010). Seven Mozart Librettos. New York: W.W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-06609-8. 
  • Noske, F. R. "Don Giovanni: Musical Affinities and Dramatic Structure." SMH, xii (1970), 167–203; repr. in Theatre Research viii (1973), 60–74 and in Noske, 1977, 39–75
  • Ponte, Lorenzo Da. Mozart's Don Giovanni. Dover Publications, New York, 1985. (reviewed in G.S. "Untitled." Music & Letters Vol 19. No. 2 (April 1938). pp. 216–18)
  • Rushton, Julian G. (1981). W.A. Mozart: Don Giovanni Cambridge. (reviewed in Sternfeld, F. W. "Untitled." Music & Letters, Vol. 65, No. 4 (October 1984) pp. 377–78)
  • Schünemann, Georg and Soldan, Kurt (translated by Stanley Appelbaum) Don Giovanni: Complete orchestral and vocal score Dover 1974
  • Tyson, Alan. "Some Features of the Autograph Score of Don Giovanni", Israel Studies in Musicology (1990), 7–26

Spoljašnje vezeУреди