Kapila

(преусмерено са Kapil)

Kapila (कपिल) ime je različitih individua u drevnim i srednjovekovnim indijskim tekstovima, od kojih je najpoznatiji osnivač Samkja škole hinduističke filozofije.[1][2] Poznati Kapila od Samkje se smatra vedskim mudracom,[2][3] za koga se procenjuje da je živeo u 6. veku pne,[4] ili u 7. veku pne.[5]

Kapila
Watercolour painting on paper of Kapila
Slika Kapile na papiru vodenim bojama
Ime po rođenjuKapila
Datum rođenja6. vek
PrebivališteIndija
Državljanstvoindijsko
Aktivni period6. vek
DelovanjeOsnivač samkjiske škole hinduističke filozofije

Riši Kapila je zaslužan za autorstvo uticajne Samkja-sutre, u kojoj aforistične sutre predstavljaju dualističku filozofiju Samkje.[6] Kapilov uticaj na Budu i budizam već su dugo predmet naučnih proučavanja.[7][8]

Mnoge istorijske ličnosti u hinduizmu i đainizmu, mitske ličnosti, mesta hodočašća u indijskoj religiji, kao i drevna sorta krava, poznati su imenom Kapila.[5][9][10]

Statua Kapile Maharši, Našik

Biografija уреди

Ime Kapila pojavljuje se u mnogim tekstovima i verovatno se ta imena odnose na različite ljude.[11][12] Najpoznatija referenca je mudrac Kapila sa njegovim učenikom Asurijem, koji se u indijskoj tradiciji smatraju prvim majstorima škole Samkja hinduističke filozofije. Dok je on prethodio Budi, nejasno je u kom veku je živeo, i neki sugerišu da je to bio 6. vek pne.[4] Drugi ga smeštaju u 7. vek pne.[11][13] To ga stavlja u kasni vedski period (1500 pne do 500 godine pne), a bio je nazivan vedskim mudracom.[2][3]

Kapila je zaslužаn za autorstvo uticajne sutre, zvane Samkja-sutra (koja se takođe naziva Kapila-sutra). U njoj se aforistički predstavlja dualistička filozofija Samkje.[6][14] Ove sutre su objašnjene u jednom drugom dobro proučenom tekstu hinduizma, zvanom Samkjakarika.[11] Pored teorija Samkje, on se pojavljuje u mnogim dijalozima hinduističkih tekstova, poput objašnjavanja i odbrane načela Ahimse (nenasilje) u Mahabharati.[1]

Hinduizam уреди

Kapila je deseto dete mudraca Kardame i Devahutija. Narajana daje Kardami blagodat da će se i sam roditi kao njegov sin. Pošto je to postigao, Kardama je želeo da ode u šumu radi pokajanja, istraživanja i vedskog proučavanja. Kardama je imala devet ćerki koje su bile veoma učene i krenule su da se udaju za velike mudrace koji se pominju u istoriji drevne Indije.^ Kala se udala za Maričija, Anusuja se udala za Atrija, Arundati se udala za Vašištu, Havirbhu se udala za Pulastju, a Šanti se udala za Atarvana.

Vedski tekstovi уреди

Rigveda X.27.16 pominje Kapilu (daśānām ekam kapilam) za koju je vedski komentator Sajana iz 14. veka mislio da se odnosi na mudraca; gledište koje Čakravarti 1951. i Larson 1987. smatraju nepouzdanim, pri čemu Čakravarti sugeriše da se ta reč odnosi na jednog od Maruta,[15] dok Larson i Batačarja navode kapilam u tom stihu znači „smeđosmeđ” ili „crvenkasto-braon”;[16] kako je takođe preveo Grifit.[note 1]

Serija Sata-pitaka o Šakama Jadžurvedi – za koju se procenjuje da je sastavljena između 1200. i 1000. pre nove ere[19] – pominje Kapila Šaka koja se nalazi u Arjavarti, što implicira da je škola Jadžurvede nazvana po Kapili.[16] Izraz Kapileja, što znači „klanovi Kapile”, pojavljuje se u Ajtareji Brahmani VII.17, ali ne pruža nikakve informacije o originalnoj Kapili.[note 2] Parišista (adenda) iz Atarvavede (u XI.III.3.4)[note 3] pominje Kapila, Asuri i Pankašika u vezi sa ritualom libacije za koji se nudi tarpana.[16] U stihu 5.2 Švetašvatara Upanišade, navodi Larson, pojavljuju se i termini Samkja i Kapila, pri čemu Kapila znači boja, kao i „prorok“ (Riši) sa frazom „ṛṣiṃ prasūtaṃ kapilam ... tam agre..“; što se u poređenju sa drugim stihovima Švetašvatara Upanišada Kapile verovatno može protumačiti kao Rudra i Hiranjagarba.[16] Međutim, Maks Miler smatra da Hiranjagarba, odnosno Kapila u ovom kontekstu, varira u zavisnosti od tenora Upanišade, da je različit i da se kasnije koristi da poveže Kapilu i dodeli autorstvo Sankja sistema Hiranjagarbi u znak poštovanja prema filozofskom sistemu.[22]

Purane уреди

Kapila je, navodi Džordž Vilijams, živeo mnogo pre stvaranja Epa i Purana, a njegovo ime je kooptirano u raznim kasnije komponovanim mitologijama.[23]

Napomene уреди

  1. ^ dashAnAmekaM kapilaM samAnaM taM hinvanti kratavepAryAya
    garbhaM mAtA sudhitaM vakSaNAsvavenantantuSayantI bibharti [17]
    Translated by Griffith as:
    One of the ten, the tawny, shared in common, they send to execute their final purpose.
    The Mother carries on her breast the Infant of noble form and soothes it while it knows not.[18]
  2. ^ Quote from Chakravarti's work: These Kapileyas are the clans of Kapila, but who was the original Kapila, we cannot know; for the text does not supply us with any further data. In his article on the Śākhās of the Yajurveda, Dr. Raghuvira acquaints us with one Kapila Śākhā that was situated in the Āryāvarta. But we do not know anything else as regards the Kapila with whom the said branch was associated. Further in the khilas of the Rgveda, one Kapila is mentioned along with some other sages. But the account of all these Kapilas is very meagre and hence cannot be much estimated in discussing the attitude of Sāṃkhya Kapila towards the Vedas. Though the Sāṃkhya vehemently criticises the Vedic sacrifices, but thereby it does not totally set aside the validity of the Vedas. In that case it is sure to fall under the category of the nāstika philosophy and could not exercise so much influence upon the orthodox minds; for it is well known that most of the branches of orthodox literature are more or less replete with the praise of Samkhya".[20]
  3. ^ The pariśiṣṭa to each Veda were composed after the Veda;[21] Atharvaveda itself estimated to have been composed by about 1000 BCE.[19]

Reference уреди

  1. ^ а б Arti Dhand (2009). Woman as Fire, Woman as Sage. State University of New York Press. стр. 41—42. ISBN 978-0-7914-7988-9. 
  2. ^ а б в The New Encyclopædia Britannica. Editors of Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica. 1998. стр. 731. ISBN 978-0-85229-633-2. , Quote:"Kapila (fl. 550 BC), Vedic sage and founder of the system of Samkhya, one of the six schools of Vedic philosophy."
  3. ^ а б Guida Myrl Jackson-Laufer (1994). Traditional Epics: A Literary Companion. Oxford University Press. стр. 321. ISBN 978-0-19-510276-5. , Quote: "Kapila was a Vedic sage (ca. 550 B.C.) and founder of the Samkhya school of Vedic philosophy.";
    John Haldane; Krishna Dronamraju (2009). What I Require From Life. Oxford University Press. стр. 225. ISBN 978-0-19-923770-8. 
  4. ^ а б Kapila Encyclopædia Britannica (2014)
  5. ^ а б James G. Lochtefeld (2002). The Illustrated Encyclopedia of Hinduism: A-M . The Rosen Publishing Group. стр. 350. ISBN 978-0-8239-3179-8. 
  6. ^ а б Kapila (James Robert Ballantyne, Translator, 1865), The Sāmkhya aphorisms of Kapila на сајту Гугл књиге, pages 156–157
  7. ^ Max Muller et al. (1999 Reprint), Studies in Buddhism, Asian Educational Services, ISBN 81-206-1226-4, pages 9–10
  8. ^ W. Woodhill Rockhill (2000 Reprint), The Life of the Buddha and the Early History of His Order, Routledge, ISBN 978-1-136-37937-6, pages 11–19
  9. ^ Knut A. Jacobsen (2013). Pilgrimage in the Hindu Tradition: Salvific Space. Routledge. стр. 114—115. ISBN 978-0-415-59038-9. 
  10. ^ Hemacandra (1998). The Lives of the Jain Elders. R. C. C. Fynes (Translator). Oxford University Press. стр. 144—146, Canto Seven, verses 1—19. ISBN 978-0-19-283227-6. 
  11. ^ а б в PT Raju (1985), Structural Depths of Indian Thought, State University of New York Press, ISBN 978-0-88706-139-4, page 304
  12. ^ Burley, M. (2009). „Kapila: Founder of Samkhya and Avatara of Visnu (with a Translation of Kapilasurisamvada). By Knut A. Jacobsen.”. The Journal of Hindu Studies. Oxford University Press. 2 (2): 244—246. doi:10.1093/jhs/hip013. 
  13. ^ A. L. Herman (1983). An Introduction to Buddhist Thought: A Philosophic History of Indian Buddhism. University Press of America. стр. 178. ISBN 978-0-8191-3595-7. 
  14. ^ Max Muller et al. (1999 Reprint), Studies in Buddhism, Asian Educational Services, ISBN 81-206-1226-4, page 10 with footnote
  15. ^ Chakravarti, Pulinbihari (1951). Origin and Development of the Sāṃkhya System of Thought (PDF). Oriental Books Reprint Corporation: exclusively distributed by Munshinam Manoharlal Publishers. стр. 6. Архивирано (PDF) из оригинала 22. 8. 2016. г. Приступљено 9. 8. 2016. 
  16. ^ а б в г Larson, Gerald James; Potter, Karl H.; Bhattacharya, Ram Shankar (1987). The Encyclopedia of Indian Philosophies: Sāṃkhya, Volume 4 of The Encyclopedia of Indian Philosophies. Princeton University Press, (Reprint: Motilal Banarsidass). стр. 109. ISBN 978-0-691-60441-1. 
  17. ^ „Rig Veda (Sanskrit): Text - IntraText CT”. Архивирано из оригинала 26. 8. 2016. г. Приступљено 10. 8. 2016. 
  18. ^ „Rig Veda (Griffith tr.): Text - IntraText CT”. Архивирано из оригинала 26. 8. 2016. г. Приступљено 10. 8. 2016. 
  19. ^ а б Michael Witzel (2003), "Vedas and Upaniṣads", in The Blackwell Companion to Hinduism (Editor: Gavin Flood), Blackwell, ISBN 0-631-21535-2, pages 68–70
  20. ^ Chakravarti, Pulinbihari (1951). Origin and Development of the Sāṃkhya System of Thought (PDF). Oriental Books Reprint Corporation: exclusively distributed by Munshinam Manoharlal Publishers. стр. 7. Архивирано (PDF) из оригинала 22. 8. 2016. г. Приступљено 9. 8. 2016. 
  21. ^ Moriz Winternitz; V. Srinivasa Sarma (1996). A History of Indian Literature. Motilal Banarsidass. стр. 261—262. ISBN 978-81-208-0264-3. Архивирано из оригинала 8. 7. 2016. г. Приступљено 11. 10. 2016. 
  22. ^ Müller, F.Max (2012). The Upanishads, Part 2. Courier Corporation. стр. xxxviii-xli. ISBN 978-0-486-15711-5. 
  23. ^ George M. Williams (2008). Handbook of Hindu Mythology. Oxford University Press. стр. 181. ISBN 978-0-19-533261-2. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди