Niki Hejli

америчка политичарка и дипломата

NimrataNikiHejli (engl. Nimrata "Nikki" Haley, rođ. Randhava, rođena 20. januara 1972)[1][2][3] je američka političarka i diplomata koja je 29. i bivša ambasadorka Sjedinjenih Država u Ujedinjenim Nacijama od 2017. do 2018 godine.[4] Vršila je dužnost 116. guvernera Južne Karoline, a i bila je i članica Predstavničkog doma Južne Karoline.[3] Hejli je bila prva žena na funkciji guvernera Južne Karoline, kao i druga Amerikanka indijskog porekla na funkciji guvernera jedne savezne države u SAD, nakon što je prvi put na tu funkciju došao njen partijski kolega republikanac, Bobi Džindal.

Niki Hejli
Lični podaci
Puno imeNimrata Hejli
Ime pri rođenjuNimrata Randhava
NadimciNiki
Datum rođenja20. januar 1972
Mesto rođenjaBamberg (Južna Karolina), SAD
Porodica
SupružnikMajkl Hejli (v. 1996)
Deca2
Politička karijera
PartijaRepublikanska


29. ambasador Sjedinjenih Država u Ujedinjenim Nacijama
27. januar 2017.
PredsednikDonald Tramp
PrethodnikSamanta Pauer
116. Guverner Južne Karoline
12. januar 2011. — 24. januar 2017.
PrethodnikMark Sandford
NaslednikHenri Mekmaster
Članica Predstavničkog doma Južne Karoline iz 87. distrikta
11. januar 2005. — 11. januar 2011.
PrethodnikLeri Kun
NaslednikTod Atvoter

U predizbornoj kampanji za Predsedničke izbore 2012. godine, kandidat Republikanske partije, Mit Romni je razmatrao da predloži Hejli kao svoju potencijalnu potpredsednicu u izbornoj trci, mada je Hejli izjavila da neće biti u mogućnosti da prihvati bilo čiju ponudu, zbog svoje guvernerske funkcije.[5][6] Prenela je zvanični odgovor Republikanske partije na Govor o stanju nacije 2016. godine predsednika Baraka Obame, 12. januara 2016.[7] 23. novembra 2016, izabrani predsednik Donald Tramp nominovao je Hejli za poziciju Ambasadorke SAD u Ujedinjenim Nacijama, što je Hejli prihvatila.[8] Njen izbor na ovu poziciju je potvrđen u Senatu nakon glasanja 96–4 u korist Hejli, nakon čega je položila zakletvu, 25. januara 2017.[9] 2016. godine, časopis Tajm ju je svrstao u Spisak 100 najuticajnih osoba sveta.[10][11]

U toku svoje funkcije u Ujedinjenim Nacijama, potvrdila je spremnost Sjedinjenih Država da upotrebi vojsku kao odgovor na testove raketa Severne Koreje u svetlu Severnokorejske krize 2017. godine. Hejliina uloga ambasadorke je zabeležena po velikom stepenu primećenosti,[12] što nije uobičajeno za Sjedinjene Države.

Reference уреди

  1. ^ Dewan, Shaila; Brown, Robbie (13. 6. 2010). „All Her Life, Nikki Haley Was the Different One”. The New York Times. 
  2. ^ Rucker, Philip (8. 6. 2010). „Nikki Haley: 10 things you didn't know about the S.C. Republican”. Washington Post Voices. 
  3. ^ а б Page, Susan (2. 4. 2012). „Don't say 'no' to South Carolina Gov. Nikki Haley”. USA Today. Архивирано из оригинала 05. 03. 2016. г. Приступљено 24. 07. 2018. 
  4. ^ „Nikki Haley confirmed as new U.S. envoy to the United Nations”. The Washington Post. Приступљено 25. 1. 2017. 
  5. ^ Ariel Edwards-Levy (12. 4. 2012). „Nikki Haley On Republican Vice Presidential Prospects: 'I'd Say Thank You But No'. The Huffington Post. 
  6. ^ Fausset, Richard; Sengupta, Somini (23. 11. 2016). „Nikki Haley's Path: From Daughter of Immigrants to Trump's Pick for U.N.”. The New York Times. Приступљено 26. 11. 2016. 
  7. ^ „Republican response to State of the Union: Transcript - CNNPolitics.com”. CNN. 13. 1. 2016. Архивирано из оригинала 13. 1. 2016. г. 
  8. ^ Markon, Jerry; Costa, Robert; Brown, Emma (23. 11. 2016). „Trump nominates two prominent GOP women: DeVos as education secretary, Haley as U.N. ambassador”. The Washington Post. 
  9. ^ Press, Associated (25. 1. 2017). „Haley Sworn In as US Ambassador to UN”. VOA News. 
  10. ^ Campbell, Shanay (21. 4. 2016). „Governor Nikki Haley among Time Magazine's '100 Most Influential'. WSAV. 
  11. ^ „The 100 Most Influential People”. Time. Приступљено 23. 4. 2016. 
  12. ^ Tracy, Abigail. „Does Rex Tillerson Even Care That Nikki Haley Is Stealing His Thunder?”. VanityFair.com. Приступљено 8. 11. 2017. 

Spoljašnje veze уреди