Odanost ili lojalnost (od francuskog loyautévjernost) označava unutrašnju povezanost i izražavanje te povezanosti kroz ponašanje prema osobi, grupi ili zajednici. Lojalnost znači da se sistem vrijednosti sa ostalim dijeli i da se stavovi zajednice brane i onda kada se ima različito mišljenje. Lojalnost je uvijek dobrovoljna te se pokazuje u ponašanju prema onima s kojma se osjeća povezanost, kao i prema trećim osobama.

Sukob lojalnostiУреди

Problemi mogu nastati kad se odanost od druge strane traži po potrebi. To može dovesti do sukoba lojalnosti. Na primjer, ako se zaposleni prema poslodavcu mora ponašati lojalno, iako s njim ne dijeli određene ciljeve i vrijednosti.

Ozbiljne posljedice mogu nastati kod neizvršavanja zapovijedi u vojsci. I u pitanjima zaštite okoline, računovodstvenim, kadrovskim i sličnim osjetljivim pitanjima uvijek se očekuje odanost, a ponekad takvo ponašanje završava kao prevara.

LiteraturaУреди

  • Matthias Iser: Loyalität. Handbuch der politischen Philosophie und Sozialphilosophie, ed. Stephan Gosepath, De Gruyter, Berlin 2008, Bd. 2 (N-Z), S. 731-733. ISBN 978-3-11-017408-3
  • Jacoby, Jacob; Chestnut, Robert W.: Brand loyalty: Measurement and management. Wiley 1978. ISBN 0471028452
  • Simon Keller: The Limits of Loyalty. Cambridge University Press, Cambridge 2007. ISBN 978-0-521-87461-8
  • Dirk Ploss: Das Loyalitäts-Netzwerk. Galileo 2001. ISBN 978-3898421355
  • Frederick F. Reichheld: Der Loyalitäts-Effekt. Campus 1997. ISBN 978-3593356655
  • Anne M. Schüller, Gerhard Fuchs: Total Loyalty Marketing. Gabler 2002. ISBN 978-3409122016
  • Foscht Thomas, Kundenloyalität. Integrative Konzeption und Analyse der Verhaltens- und Profitabilitätswirkungen. Deutscher Universitäts-Verlag, Oktober 2002. ISBN 978-3824474431