Opšta bolnica Berane je savremena zdravstvena ustanova u sistemu zdravstvene zaštite, opština Berane i najjači zdravstveni centar na severu Crne Gore, čijom je razvojnom strategijom predviđeno da preraste u zdravstvenu ustanovu višeg ranga.

Opšta bolnica Berane
Logo bolnice
Lokacija
Koordinate: 42° 50′ 34″ N 19° 52′ 16″ E / 42.84278° С; 19.87111° И / 42.84278; 19.87111
MestoBerane
(Svetog Save 33)
Regionseverna Crna Gora
Država Crna Gora
Istorija
Osnovanaseptembar 1990..
(preteča Bolnica u Beranu, osnovana 1919)
Organizacija
Zdravstveni sistemFond za zdravstveno osiguranje Crne Gore
Finansiranjedržavna bolnica
Vrsta bolniceopšta bolnica
Zdravstvene usluge
Hitna pomoćda
Helidromne
Veb-sajt
www.bolnicaberane.com

Položaj i razmeštaj уреди

Opšta bolnica Berane se nalazi u ulici Svetog Save 33, u objektu površine 7.357 kvadratnih metara korisnog prostora.

Istorijski uslovi u kojima se razvijalo zdravstvo u Beranu уреди

 
Berane s početka 20. veka

Tokom srednjevjekovnog perioda, prostor današnjih Berana je bio poznat kao župa Budimlja. Bio je od izuzetnog duhovnog, političkog i ekonomskog značaja u srpskoj državi Raškoj. Do 1455. kada su Turci zauzeli grad, pripadao je srednjevjekovnoj Srbiji. Od Prvog srpskog ustanka do konačnog oslobođenja, borbe protiv Turaka su bile konstantne. Čuvene bitke su se vodile između 1825. i 1862. godine od kojih je najpoznatija Bitka na Rudešu vođena 7. aprila u kojoj su crnogorski pobunjenici pobiedili. Berane je konačno oslobođeno 1912. godine kada ulazi u sastav Crne Gore.

Grad je dijelio sudbinu sa državama u kojim se nalazio i teško oštećen je u oba Svetska rata. Pod imenom Ivangrad, grad je doživljavao prosperitet i rast stanovništva postajući jedan od jugoslovenskih industrijskih centara. Iako građanski rat nije zahvatio tadašnju SR Jugoslaviju, imao je uticaj i na sam grad čija je industrija propala i čija je broj stanovnika počeo drastično da opada.

Danas, Berane zajedno sa opštinom i ostatkom severa Crne Gore jedno je od najsiromašnijih područja u Crnoj Gori tako da većina stanovnika živi u teškim uslovima. Uprkos tome, grad je ostao i dalje važan obrazovni, medicinski, verski i sportski centar.

Istorijat zdravstva u Beranama уреди

U Beranskom kraju organizovana zdravstvena služba osnovana je 1919. godine formiranjem bolnice u Beranama u jednoj od privatnih kuća.[1]

Prva namenska zgrda namenjena bolnici izgrađena je osam godina kasnije, tačnije 1927. godine, sredstavima na ime reparacije dobijenih po završetku Prvog svestskog rata.

Godine 1932. godien u Beranu je otvoren prvi Dom narodnog zdravlja u koji je iz bolnice izmešteni ambulantski pregledi stanovništva. Iste godine otvorena je i školska poliklinika.

Tokom Drugog svetskog rata bolnica je spaljena od strane Italijanskih okupatora.

Gradnja bolnice i prva reorganizacija zdravstva u Beranu

Gradnja nove bolničke zgrade u Beranama (tada Ivangradu) trajala je jako dugo. Započeta je 1955. godine, a na upotrebu je predata tek 1963. godine, nakom što je prethodno došlo do objedinjavanja svih zdravstvenih ustanova sa područja opštine Berane u Medicinski centar „Dr NikaLabović” 1962. godine. Tako je novosnovana ustanova u Beranu počela sa radom 1. januara 1963. godine, u novosagrađenoj bolničkoj zgradi.[2]

Druga reorganizacija zdravstva u Beranu

Septembra 1991. godine, došlo je do nove reorganizacije zdravstva u opštini Berane. Medicinski centar je reorganizacijom podeljen na Opštu bolnicu Berane i Dom zdravlja Berane koji je zadržao ime ,,Dr Nika Labović.

Organizacija уреди

U okviru bolnice rade sledeće organizacione jedinice odjeljenja, službe i ambulante.[3]

Odeljenja уреди

  • ginekološko odeljenje (sa porodilištem),
  • hirurško odeljenje (sa urološkim),
  • interno odeljenje (sa službom za hemodijalizu),
  • infektivno odeljenje,
  • pedijatrijsko odeljenje

Službe уреди

  • službe za anesteziju i reanimaciju,
  • služba za transfuziju,
  • kliničko-biohemijska laboratorija,
  • služba za rendgen dijagnostiku.

Odseci уреди

Odsek za traumatologiju i ortopediju уреди

Ovaj odsek se bavi lečenjem:

  • povreda koštano-zglobnog sistema i njihovih komplikacijama,
  • hirurškim liječenjem deformiteta, degenerativnih i reumatskih oboljenja,
  • lečenjem tumora,
  • lečenjem drugih patoloških stanja koštano zglobnog sistema.

U odseku se sprovode sledeće savremene hirurške procedure:

  • Artroplastike (ugradnja zglobova) kuka i kolena)
  • Revizione artroplastike velikih zglobova
  • Artroskopske procedure na kolenu
  • Hirurško liječenje svježih i zastarelih povreda lokomotomog sistema, ranih i poznih komplikacija povreda koštano-zglobnog sistema
  • Hirurško liječenje mekotkivnih i koštanih tumora
  • Ortopedsko lečenje sportskih povreda.

Odsek za urologiju уреди

Odsjek za urologiju se bavi:

  • dijagnostikovanjem uroloških oboljenja,
  • hirurškim i konzervativnim liečenjem oboljenja bubrega, mokraćnih puteva, prostate i polnih organa.

U odseku se sprovode sledeće savremene urološke procedure:

  • TURP (Transureteralna resekcija prostate)
  • TUIP (Transureterelna incizija prostate)
  • Prostatectomia sec Harris
  • TUR tumora mokraćne bešike.
  • Nefrektomija,
  • Pijeloureteroplastika
  • Pijelolitotomija
  • Nefrolitotomija
  • Ureterotomija
  • Orhektomija I Orhidopeksija

Rezultati rada уреди

Godišnje se u Bolnici hospitalizuje oko sedam hiljada bolesnika, izvrši preko dvije hiljade operacija, a u toku godine obavi i preko hiljadu porođaja.

Pokazatelji pruženih stacionarnih zdravstvenih usluga u bolnici Berane u 2013. godini.[4]
Zauzete postelje po lekaru Zauzete postelje po sestri % korišćenja kapaciteta Prosečna dužina lečenja Broj slobodnih postelja Stopa smrtnosti
3,37
1,15
76,15
6,19
44,36
22,90
promila

Vidi još уреди

Izvori уреди

  1. ^ „Opšta Bolnica Berane”. www.bolnicaberane.com. Приступљено 1. 5. 2020. 
  2. ^ „Istorijat opšte bolnice Berane”. www.bolnicaberane.com. Приступљено 1. 5. 2020. 
  3. ^ „Organizaciona šema Opšte bolnice Berane”. www.bolnicaberane.com. 1. 5. 2020. Приступљено 1. 5. 2020. 
  4. ^ Master plan razvoja zdravstva Crne Gore 2015-2020, Crna Gora, Ministarstvo zdravlja, Podgorica, 2015. str. 19-20

Spoljašnje veze уреди