Paul Guldin, rođen kao Habakuk Guldin (12. jun 1577 (Mels) – 3. novembar 1643 (Grac)) bio je švajcarski jezuita, matematičar i astronom. Smatra se da su on i aleksandrijski polihistor Papus nezavisno jedan od drugog otkrili formule kojima se opisuju veze između težišta i obrtnih površina.[1] Njegov teorem poznat je i kao Papus-Guldinusov teorem, ili Papusov centroidni (težišni) teorem. Guldin je ostao zapamćen i po sarađivanju sa nemačkim matematičarem i astronomom Johanom Keplerom.[2]

Paul Guldin
Paul Guldin
Datum rođenja(1577-06-12)12. jun 1577.
Mesto rođenjaMels
 Švajcarska
Datum smrti3. novembar 1643.(1643-11-03) (66 god.)
Mesto smrtiGrac
 Austrija

Biografija уреди

Paul Guldin je rođen u Švajcarskoj, u gradu Melsu. Kao profesor matematike radio je u Gracu i Beču.

U delu astronoma Paola Kasatija Zemlja kretajuća mašina (лат. Terra machinis mota) iz 1658. godine, autor je predstavio zamišljeni razgovor između Guldina, Galileja i Mersena, na različite naučne teme među kojima su problemi iz kosmologije, geografije, astronomije i geodezije.

Dela уреди

  • Problem aritmetičkih kombinacija (лат. Problema arithmeticum de rerum combinationibus), Beč, 1622. godina
  • Geografski problemi kretanja Zemlje pod uticajem centralno-gravitacionih sila (лат. Problema geographicum de motu terrae exmutanione centrigravitis), 1622. godina
  • Centar mase (лат. Centrobaryca) u tri knjige, 1635, 1640. i 1641. godine

Izvori уреди

  1. ^ Osnovni dinamički koncepti u realnoj analizi, Andrija Blesić, 2012; pristupljeno: 16. januar 2015.
  2. ^ Keplerova veza sa Jezuitima - Studija njegovog odnosa sa Paulom Gluldinom[мртва веза], Džordž Šupener (Georg Schuppener), 2008; pristupljeno: 16. januar 2015.