Preoperativna procena u anesteziji

Preoperativna procena u anesteziji je posebna metodologija procena bolesnika pre operativnog zahvata. Ona je bazični deo anesteziološke prakse, jer omogućava detaljan pojedinačni plan anestezije za svakog pacijenta. Uobičajeno je, u velikom broju medicinskih ustanova u svetu, da se anesteziološka vizita u kojoj se vrši procena bolesnika, obavi dan pred operaciju. Mada je dealno da se kompletan preoperativni skrining obavi čak nekoliko dana pred hiruršku intervenciju, jer neposredno upoznavanje pacijenta sa anesteziologom stvara kod bolesnika poverenja i time i bolju psihičku pripremu.

Preoperativna procena u anesteziji
U urgentnim stanjima preoperativna procena u anesteziji najčešće se vrši pred operaciju

U toku properativne procene neophodno je da anesteziolog maksimalno koristi detaljan skrining kojim se isključuje i svodi na minimum mogućnost previda i eventualne greške tokom operacije.

Značaj procene уреди

 
Anestezija nije san (kako se to pogrešno smatra) nego sveopšti gubitak svesti i funkcija mozga, stanje vrlo slično komi..
Anestezija je najopasniji medicinski zahvat koji se može primeniti, zato svaka loša procena pre ili nepažnja tokom anestezije (čak i kod banalne operacije) može izazvati fatalne posledice.

Preoperativna procena pacijenta je izuzetno važna medicinska procedura, jer ima za cilj da obezbedi kako bezbednost, tako i komfor bolesniku. Nema nikakvih razlika u preoperativnoj proceni stanja pacijenta za ambulantnu anesteziju i stacionarno hirurško lečenje.

U ovoj proceni izuzetno je važan timski rad i saradnja lekara iz primarne zdravstvene zaštite, pedijatra ako se radi o deci, hirurga i anesteziologa u sagledavanju faktora vezanih za akutno hirurško oboljenje, hronične bolesti i socijalni status pacijenta.[1]

Načini preoperativne procene уреди

U svakodnevnoj praksi primenjuje se više načina za preoperativnu procenu stanja bolesnika. Najidealniji uslovi za procennu su u anesteziološkoj ambulanti odmah nakon što je postavljena indikacija za ambulantnu hiruršku intervenciju.

Anamneza уреди

Anamneza je osnovni i bazični deo procene, koji može biti formulisan kao; usmeno uzimanje svih značajnih podataka, bilo od pacijenta, ili od roditelja kada su deca u pitanju.

Anesteziolog podatke iz anamneze može dobiti i putem upitnika, koji sadrži pravilno i razumljivo formulisana pitanja o zdravstvenom stanju bolesnika. Na ovaj način sprečava se previd u prikupljanju anamnestičkih podataka, koji mogu biti veoma značajna u preoperativnoj proceni bolesnika.

Fizikalni pregled уреди

Nakon detaljno uzete anamneze sa ili bez popunjenog preoperativnog upitnik, anesteziolog obavlja detaljan fizikalni pregled bolesnika, pedijatrijski (kod dece),[2] odnosno internistički (kod odraslih), u cilju procene fiziološkog stanja bolesnika za planiranu hiruršku intervenciju.[3]

Dijagnostička ispitivanja уреди

Nakon uzete anamneze i kliničkog pregleda, sledeći korak predstavljaju dijagnostičke procedure ili ispitivanja koje su neophodne u zavisnosti od zdravstvenog stanjabolesnika obima i vrste hirurške intervencije.[4]

Laboratorijski testovi
Slikovni testovi
Ostali testovi
  • Elektrokardiografski testovi.[5]
  • Testovi trudnoće za žene u generativnom periodu, samo ukoliko je neophodno.
  • Plućni funkcionalni testovi kod bolesnika sa opstruktivnom bolešću pluća , ako je prisutan pozitivan klinički nalaz.[6]
  • HIV test kod rizičnih grupa pacijenata (LGBT populacija, narkomani....)

Zaključak уреди

Nakon razgovora i pregleda u sklopu priprem za anesteziju, bolesnik dobija pored usmenog i pismeno uputstvo i obrazac sa informacijama kako da se pripremi i ponaša u preoperativnom, tako i u postoperativnom periodu.

Na kraju properativne procene anesteziolog sačinjava izveštaj na propisanom obrascu u dva primerka koji svojim potpisima overavaju bolesnik i anesteziolog. Obrazac čini značajan i pouzdan deo sudskomedicinske dokumentacije koji ostaje na čuvanju u zdravstvenoj ustanovi, uz ostalu medicinsku dokumentaciju.

Izvori уреди

  1. ^ Rebecca S. Twersky. The ambulatory anesthesia handbook. 1995. Mosby
  2. ^ Zeev N Kain, Jill MacLaren, Linda C Mayes. Perioperative Behavior Stress in Children. A Practice of Anesthesia for infants and Children, Smith´s (Fourth Edition)2009. P 25-35.
  3. ^ Perioperative fasting. European Journal of Anesthesiology (EJA) 2011;38: 556-569.
  4. ^ Perioperative fasting. European Journal of Anesthesiology (EJA) 2011;38: 556-569.
  5. ^ Parosokos JA. Who needs a preoperative electrocardiogram? Arch Intern Med 1992;152:261-3.
  6. ^ Zibrak JD, O Donell CR, Marton K. Indications for pulmonary function testing. Ann Int Med 1990;112: 763-71

Spoljasnje veze уреди