Отворите главни мени

Su Sung (uprošćeni kineski: 苏颂; tradicionalni kineski: 蘇頌; pinjin: Sū Sòng; POJ: So͘Siōng; stilsko ime: Zirong 子容)[1] (1020–1101 AD) bio je kineski polimat i državni službenik, poznat po radovima na polju astronomije, kartografije, horologije, farmakologije, mineralogije, zoologije, botanike, mehanike, građevinarstva, poezije, starinarstva, te kao ambasador dinastije Sung.

蘇頌 (Sū Sòng)
蘇頌全身.jpg
Druga imena子容 (Ziróng)
Datum rođenja1020.
Mesto rođenjau blizini grada Đuendžou
Datum smrti1101.
ZanimanjeUčenjak-službenik
  • Inženjer
  • diplomata
Originalni dijagram iz Suove knjige koja pokazuje unutrašnji mehanizam njegovog tornja sa satom.

Su Sung je bio inženjer zadužen za vodom pokretani astronomski toranj sa satom smešten u carskoj prestolnici Kajfeng, u kome se koristio rani mehanizam zapinjače.[2][3][4][5] Mehanizam zapinjače Suovog tornja su ranije bili izumili budistički monah Ji Sing i državni službenik Ljang Lingcan 725. godine, kako bi pokretali obručastu sferu, iako je Suova obručasta sfera bila prva koja je koristila pogon mehaničkih satova.[5][6] Suov toranj sa sastom je takođe sadržao najraniji poznati primer lančanog prenosa, koga je u svom hronološkom traktatu opisao kao tjen ti (天梯) ili „nebeske merdevine”.[7] Toranj sa satom je sadržavao 133 satne dizalice pomoću kojih se zvukom označavao protok vremena.[8] Su Sungov traktat o satu Sinji Sjangfajao (新 儀 . 象 法 要), je napisan 1092. i službeno izdan 1094. Iako su mehanizam detaljno opisali mnogi istoričari, kao što je Džozef Nidam, sam sat je uništila đinska vojska prilikom osvajanja Kajfenga 1127. godine, i pokušaji da se obnovi nisu bili uspešni.

Osim dela Sinji Sjangfajao, Su Sung je poznat i po velikom nebeskom atlasu, nekoliko geografskih karata, kao i traktatu o farmakologiji. Kasnije je diskutovao srodne teme o mineralogiji, zoologiji, botanici i metalurgiji.

Evropski isusovski posetioci Kine, kao što su Mateo Riči i Nicolas Trigault ukratko su pisali o kineskim satovima sa pogonskim točkovima,[9] dok su drugi pogrešno verovali da Kinezi nikad nisu napredovali izvan stadijuma vodenog časovnika, tamjanskog časovnika, i sunčanog časovnika.[10] Oni su smatrali su da su napredni mehanički satovi novi za Kinu i da su ti mehanizmi nešto vredno što Evropljani mogu ponuditi Kinezima.[10] Iako ne toliko prominentno kao u razdoblju Sung, kineski tekstovi iz vremena dinastije Ming (1368–1644) opisuju relativno neprekidnu istoriju mehaničkih satova u Kini, od 13. do 16. veka.[11] Su Sungov satni toranj se oslanjao na upotrebu vodenog kola za pogon, i stoga nije u potpunost bio mehanički, poput kasno srednjevekovnih evropskih časovnika.

ReferenceУреди

  1. ^ Harrist, 239, footnote 9.
  2. ^ Needham, Volume 4, 445.
  3. ^ Needham, Volume 4, 448.
  4. ^ Bodde, 140.
  5. 5,0 5,1 Fry, 10.
  6. ^ Needham, Volume 3, 351.
  7. ^ Needham, Volume 4, 111.
  8. ^ Needham, Volume 4, Part 2, 165.
  9. ^ Needham, Volume 4, Part 2, 438.
  10. 10,0 10,1 Needham, Volume 4, Part 2, 435–440.
  11. ^ Needham, Volume 4, Part 2, 509–512.

LiteraturaУреди

  • Bodde, Derk (1991). Chinese Thought, Society, and Science. Honolulu: University of Hawaii Press.
  • Bowman, John S. (2000). Columbia Chronologies of Asian History and Culture. New York: Columbia University Press.
  • Breslin, Thomas A. (2001). Beyond Pain: The Role of Pleasure and Culture in the Making of Foreign Affairs. Westport: Praeger Publishers.
  • Ceccarelli, Marco (2004). International Symposium on History of Machines and Mechanisms. New York: Kluwer Academic Publishers.
  • Edwards, Richard. "Li Gonglin's Copy of Wei Yan's 'Pasturing Horses'," Artibus Asiae (Volume 53, Number 1/2, 1993): 168–181; 184–194.
  • Fry, Tony (2001). The Architectural Theory Review: Archineering in Chinatime. Sydney: University of Sydney.
  • Harrist, Robert E., Jr. "The Artist as Antiquarian: Li Gonglin and His Study of Early Chinese Art," Artibus Asiae (Volume 55, Number 3/4, 1995): 237–280.
  • Liu, Heping. ""The Water Mill" and Northern Song Imperial Patronage of Art, Commerce, and Science," The Art Bulletin (Volume 84, Number 4, 2002): 566–595.
  • Needham, Joseph, Wang Ling & Lu Gwei-Djen (1986) [1965], Science and Civilization in China, Taipei: Caves Books, Ltd. (reprint edition of Cambridge & New York: Cambridge University Press).
    • Volume 3: Mathematics and the Sciences of the Heavens and the Earth.
    • Volume 4: Physics and Physical Technology, Part 2: Mechanical Engineering
    • Volume 4: Physics and Physical Technology, Part 3: Civil Engineering and Nautics
    • Volume 6: Biology and Biological Technology, Part 1, Botany
  • Roth, Harold D. "Text and Edition in Early Chinese Philosophical Literature," Journal of the American Oriental Society (Volume 113, Number 2, 1993): 214–227.
  • Schafer, Edward H. "Orpiment and Realgar in Chinese Technology and Tradition," Journal of the American Oriental Society (Volume 75, Number 2, 1955): 73–89.
  • Sivin, Nathan (1995). Science in Ancient China: Researches and Reflections. Brookfield, Vermont: VARIORUM, Ashgate Publishing.
  • Unschuld, Paul U. (2003). Nature, Knowledge, Imagery in an Ancient Chinese Medical Text. Berkeley: University of California Press.
  • West, Stephen H. "Cilia, Scale and Bristle: The Consumption of Fish and Shellfish in The Eastern Capital of The Northern Song," Harvard Journal of Asiatic Studies (Volume 47, Number 2, 1987): 595–634.
  • Wittfogel, Karl A. and Feng Chia-Sheng. "History of Chinese Society Liao (907–1125)," Transactions of the American Philosophical Society (Volume 36, 1946): i–xv; 1–752.
  • Wright, David Curtis (2001) The History of China. Westport: Greenwood Press.
  • Wu, Jing-nuan (2005). An Illustrated Chinese Materia Medica. New York: Oxford University Press.
  • Xi, Zezong. "Chinese Studies in the History of Astronomy, 1949–1979," Isis (Volume 72, Number 3, 1981): 456–470.

Spoljašnje vezeУреди