Vidžajanagarsko carstvo (takođe poznato kao Karnatsko carstvo,[3] i kraljevstvo Bisnegara među Portugalcima) bilo je bazirano u regionu Dekanske visoravni u Južnoj Indiji. Carstvo su osnovali Harihara I i njegov brat Buka Raja I iz dinastije Sangama 1336. godine.[4][5][6] Carstvo je steklo prominenciju kao vrhunac pokušaja južnih sila da odbiju islamske invazije do kraja 13. veka. Ono je trajalo sve do 1646. godine, iako je njegova snaga opadala nakon velikog vojnog poraza u bici kod Talikote 1565. godine od strane kombinovanih armija Dekanskih sultanata. Carstvo je dobilo ime po svom glavnom gradu Vidžajanagara, čije ruševine okružuju današnji Hampi, što je sada lokacija svetska baštine u Karnataki u Indiji.[7] Zapisi srednjovekovnih evropskih putnika poput Domingo Paeza, Fernja Nunesa i Nikola Da Kontija, i literatura na lokalnim jezicima daju ključne informacije o njegovoj istoriji. Arheološka iskopavanja na lokaciji Vidžajanagara otkrila su moć i bogatstvo carstva.

Vidžajanagarsko carstvo

1336–1646
Opseg Vidžajanagarskog carstva , 1446, 1520
Opseg Vidžajanagarskog carstva , 1446, 1520
Statuscarstvo
PrestonicaVidžajanagara, Penukonda, Čandragiri[1]
Zajednički jezicikanada, sanskrit, telugu[2]
Religija
hinduizam
Vladamonarhija
kralj 
• 1336–1356
Harihara I
• 1642–1646
Sriranga III
Istorija 
• Uspostavljen
1336
• najraniji zapisi
1343
• Ukinut
1646
ValutaVaraha
Danas deoIndija

Zaostavština carstva obuhvata mnoge spomenike širom Južne Indije, od kojih je najpoznatija grupa u Hampiju. Različite tradicije izgradnje hramova u Južnoj i Centralnoj Indiji spojile su se u stilu vidžajanagarske arhitekture. Ova sinteza inspirisala je arhitektonsku inovaciju u izgradnji hinduističkih hramova. Delotvorna administracija i intenzivna prekomorska trgovina doneli su nove tehnologije kao što su sistemi za upravljanje vodom za navodnjavanje. Carsko pokroviteljstvo omogućilo je likovnoj umetnosti i književnosti da dostignu nove visine na kanadskom, teluškom, tamilskom i sanskrit, dok je karnatska muzika evoluirala do svog sadašnjeg oblika. Carstvo Vidžajanagara stvorilo je epohu u istoriji Južne Indije koja je nadmašila regionalizam promovišući hinduizam kao ujedinjujući faktor.

Alternativno ime уреди

Karnatsko carstvo (Karnata Rajya) je bilo još jedno ime za Vidžajanagarsko carstvo, koje je korišteno u pojedinim natpisima[8][9] i književnim radovima Vidžajanagarskih vremena uključujući sanskritski rad Jambavati Kalyanam pisca Kinga Krišnadevaraja i teluški rad Vasu Čaritamu.[10]

Istorija уреди

Predložene su različite teorije o poreklu carstva Vidžajanagar. Mnogi istoričari predlažu da su Harihara I i Buka I, osnivači carstva, bili kanarskog porekla i zapovednici u vojsci carstva Hojsala, stacionirani u regiji Tungabadra, kako bi odvraćali muslimanske invazije iz severne Indije.[11][12][13][14] Drugi tvrde da su bili teluškog porekla, prvo povezani sa kraljevstvom Kakatija, koji su preuzeli kontrolu nad severnim delovima Hojsalskog carstva tokom njegovog slabljenja.[15] Bez obzira na njihovo poreklo, istoričari se slažu da je osnivače podržao i inspirisao Vidjaranija, svetac u manastiru Sringeri, u borbi protiv muslimanske invazije na Južnu Indiju.[16][17] Zapisi stranih putnika tokom kasnog srednjovekovnog doba u kombinaciji sa nedavnim iskopavanjima u kneževini Vidžajanagar otkrili su preko potrebne informacije o istoriji carstva, utvrđenjima, naučnim razvojima i arhitektonskim inovacijama.[18][19]

Reference уреди

  1. ^ Howes, Jennifer (1. 1. 1998). The Courts of Pre-colonial South India: Material Culture and Kingship. Psychology Press. стр. 43. ISBN 978-07-0071-585-5. 
  2. ^ Bridges, Elizabeth J. (2016). „Vijayanagara Empire”. Ур.: Dalziel, N.; MacKenzie, J. M. The Encyclopedia of Empire. стр. 1—5. ISBN 9781118455074. doi:10.1002/9781118455074.wbeoe424. 
  3. ^ Stein 1989, стр. 1.
  4. ^ By James Mansel Longworth page 204
  5. ^ edited by J C morris page 261
  6. ^ Sen, Sailendra (2013). A Textbook of Medieval Indian History. Primus Books. стр. 103—106. ISBN 978-93-80607-34-4. 
  7. ^ „Master Plan for Hampi Local Planning Area” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 30. 4. 2013. г. 
  8. ^ K.V.Ramesh. „Telugu Inscriptions from Vijayanagar Dynasty, vol16, Introduction”. Archaeological Survey of India. What Is India Publishers (P) Ltd., Saturday, December 30, 2006. Приступљено 31. 12. 2006. 
  9. ^ Nilakanta Sastri 1955, стр. 268
  10. ^ Fritz & Michell 2001, стр. 14
  11. ^ Historians such as P. B. Desai (History of Vijayanagar Empire, 1936), Henry Heras (The Aravidu Dynasty of Vijayanagara, 1927), B.A. Saletore (Social and Political Life in the Vijayanagara Empire, 1930), G.S. Gai (Archaeological Survey of India), William Coelho (The Hoysala Vamsa, 1955) and Kamath Kamath 2001, стр. 157–160
  12. ^ Karmarkar 1947, стр. 30
  13. ^ Kulke and Rothermund (2004), pp. 188
  14. ^ Rice 1897, стр. 345
  15. ^ Sewell 1901; Nilakanta Sastri 1955; N. Ventakaramanayya, The Early Muslim expansion in South India, 1942; B. Surya Narayana Rao, History of Vijayanagar, 1993; Kamath 2001, стр. 157–160
  16. ^ Nilakanta Sastri 1955, стр. 216
  17. ^ Kamath 2001, стр. 160
  18. ^ Portuguese travelers Barbosa, Barradas and Italian Varthema and Caesar Fredericci in 1567, Persian Abdur Razzak in 1440, Barani, Isamy, Tabataba, Nizamuddin Bakshi, Ferishta and Shirazi and vernacular works from the 14th century to the 16th century. Kamath 2001, стр. 157–158
  19. ^ Fritz & Michell 2001, стр. 1–11

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди