Rekalcitrantno seme

Rekalcitrantno seme (neortodoksno seme) je seme koje ne može da se isuši ispod relativno visokog nivoa vlage (25 do 45%) pa stoga ne može da se skladišti na temperaturama ispod zamrzavanja jer nepovratno gubi klijavost[1]. Ortodoksno seme, sa druge strane, je ono koje podnosi isušivanje ispod 10%, a da pri tom ne gubi klijavost. Termin je nastao od latinske reči recalcitro - neposlušan, nepokoran. Za razliku od drugih vrsta u uslovima koji generalno odgovaraju očuvanju klijavosti (niska temperatura i vlažnost, kao i ograničen priliv kiseonika) rekalcitrantno seme gubi životnu sposobnost[2].

Rekalcitrantno seme umerenog pojasa: cer, pitomi i divlji kesten, srebrni javor, lovor i crni orah.
Rekalcitrantno seme tropskih i suptropskih vrsta: avokado, mango, liči, kokos, kakao i čaj.

Vrste sa rekalcitrantnim semenom uredi

Uopšteno govoreći, kod tropskih biljaka većina vrsta klimaksa je sa rekalcitrantnim semenom, dok pionirske vrste imaju ortodoksno seme[3]. Rekalcitrantno seme javlja se i kod biljaka umerenog pojasa. Po pravilu to je mikrobiotičko, krupno seme sa velikim procentom vlage kakvo je, na primer, kod hrastova, pitomog i divljeg kestena, srebrnolisnog javora, lovora, oraha. Acer pseudoplatanus gubi klijavost ako se isuši ispod 35%, Aesculus hippocastanum, Quercus cerris, Q. ilex, Q. palustris, Q. rubra ispod 45%, a Castanea sativa, Quercus petraea, Q. robur ispod 50%. Što se tiče temperature ona mora da je viša od 0oC[4].

Među tropskim biljkama sa rekalcitrantnim semenom su avokado, mango, mangostan, liči, kokos, kakao, čaj, heveja i druge. Seme ovih vrsta gubi klijavost već na temperaturama ispod 10oC i/ili pri sušenju pa ne može da se čuva na duži period kao ortodoksno seme, jer gube svoju životnu sposobnost.


Mehanizmi oštećenja uredi

Dva glavna mehanizma oštećenja rekalcitrantnog semena su efekat desikacije unutarćelijskih struktura i efekat metaboličkih promena stvaranjem toksičnih materija kao što su slobodni radikali[3]. Primer prvog tipa oštećenja može se naći kod semena nekih rekalcitrantnih netropskih vrsta, posebno kod žira hrastova. Ovo seme pokazuje propadanje lipida i proteina ćelijske membrane već posle 3-4 dana sušenja[5]. Drugo seme, kao ono kod pitomog kestena pokazuje oksidativna oštećenja nastala od nekontrolisanog metabolizma koji se javlja tokom procesa sušenja[6].

Način čuvanja uredi

Rekalcitrantno seme vrsta sa našeg područja čuva se u vlažnom supstratu (pesak, treset, perlit) na pozitivnim temperaturama bliskim nuli (0-5oC). Manje količine čuvaju se u plastičnim kesama u frižideru. Alternativa je jesenja setva, sa rizikom da seme izmrzne ili da ga pojedu glodari[4].

Reference uredi

  1. ^ Woody Plant Seed Manual - USDA FS Agriculture Handbook 727
  2. ^ Tootill, E. (1984): The Penguin Dictionary of Botany. Market House Books Ltd.
  3. ^ a b [1] Vozzo J. A., editor (2002): Tropical tree seed manual. Washington, DC: USDA Forest Service; Agriculture Handbook 721.
  4. ^ a b Stilinović, S. (1985): Semenarstvo šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. Beograd
  5. ^ [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. jul 2017) Connor, K. F. (2004): Update on oak seed quality research: Hardwood recalcitrant seeds. Proc. RMRS (USDA, Rocky Mountain Research Station): 111–116.
  6. ^ Leprince, O., Buitink, J., and Hoekstra, F. (1999): Axes and cotyledons of recalcitrant seeds of Castanea sativa Mill. exhibit contrasting responses of respiration to drying in relation to desiccation sensitivity. J. Exp. Bot. (Oxford University Press) 50 (338): 1515–1524.