Slobodan Nikić (Zrenjanin, 25. januar 1983) je srpski vaterpolista i osvajač olimpijskog zlata 2016. Nikić je najtrofejniji vaterpolista u istoriji svetskih prvenstava, kao i jedan od najtrofejnijih srpskih olimpijaca.[1]

Slobodan Nikić
Mural u Beogradu
Lični podaci
Datum rođenja (1983-01-25)25. januar 1983.(41 god.)
Mesto rođenja Zrenjanin, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Igračke informacije
Pozicija centar
Seniorska karijera
GodineKlubovi
1998—2003
2003—2004
2004—2005
2005—2009
2009—2011
2011—2012
2012—2016
2016—2017
2017—2019
2019—2020
VK Partizan
VK Niš
VK Jadran
VK Olimpijakos
VK Pro Reko
VK Kamolji
VK Galatasaraj
VK Orvušegetem
VK Ferencvaroš
VK Vašaš
Reprezentativna karijera
2003—2006
2006—2016
Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija
Srbija Srbija

Biografija uredi

Slobodan Nikić rođen je u Zrenjaninu gde je sanjao da će postati zubar. Otuda i odluka da upiše srednju zubotehničku školu u rodnom gradu, a uporedo je počeo sa vaterpolo treninzima. Ipak, nakon završetka srednje škole odlučio se za Poslovni fakultet.[2] Oženjen već više od deceniju Tianom sa kojom ima dvoje dece.

Karijera uredi

Svoj put ka najuspešnijem svih vremena, Slobodan Nikić je započeo 1998. u vaterpolo klubu Partizan. U klubu je za pet godina osvojio Prvenstvo i Kup SR Jugoslavije u sezoni 2001/2002. Usled finansijskih problema u Partizanu, Nikić i cela generacija igrača bili su prisiljeni da zatraže novu sredinu i otišao je u Niš. Odigrao jednu sezonu za istoimeni klub, nakon čega je odigrao i sezonu u Jadranu iz Herceg Novog. Sa Novljanima je bio šampion Prvenstva Srbije i Crne Gore, kao i osvajač Kupa. Karijeru je nastavio u Olimpijakosu, 2005. godine potpisao je ugovor na četiri godine. Iako je u prvoj sezoni igrao bez trofeja, u naredne tri Olimpijakos i Nikić su bili šampioni Prvenstva i Kupa Grčke, nakon čega je usledio i rastanak. Trofejni vaterpolo klub Pro Reko zainteresovao se za Srbina i 2009. potpisali su ugovor kojim je naredne dve godine proveo u Italiji. Pro Reko je tih godina sa Nikićem i Udovičićem bio nezaustavljiv. Osvojili su i Prvenstvo i Kup Italije, ali i Evroligu u sezoni 2009/2010. Naredne sezone su kao pobednici Evrolige osvojili i Superkup Evrope. Kamolji je bio naredni klub Nikića na godinu dana, a onda je četiri godine branio boje Galatasaraja sa kojim je nastavio šampionski niz. Za četiri sezone tri puta su bili prvaci Turske. Iz Turske Nikić se seli u Mađarsku, prvo u Orvušegetem, zatim je nastupao za Ferencvaroš. Sa ekipom Ferencvaroša postao je šampion Evrope u sezoni 2018/2019.[3] Nakon završetka igračke sezone 2019. godine, Nikić je potpisao ugovor sa VK Vašašem kojeg će predstavljati kao igrač, ali je u Ferencvarošu ostao kao trener za rad sa centrima.[4][5]

Slobodan Nikić je u maju 2020. saopštio da je završio igračku karijeru i da nastavlja trenerski rad u Ferencvarošu.[6]

Trenerska karijera uredi

U jesen 2021, imenovan je za prvog trenera Vašaša, s kojim je 2023. osvojio LEN Kup Evrope

Reprezentacija uredi

Nacionalnom timu se priključio 2002. godine, ali debitovao je na 2003. na Evropskom prvenstvu u Kranju, zlatom! Tako je put najtrofejnijeg vaterpoliste započeo evropskim, a završio olimpijskim zlatom. Od 2003. do 2016.na centarskoj poziciji je učio od Zlokovića, zatim sazrevao uz Pekovića, da bi sav svoj raskoš vaterpolo igre pokazao u godinama kada mu je glavni konkurent, ali i saigrač bio Duško Pijetlović (2009 – 2016). U b 13 više nego uspešnih reprezentativnih godina propustio je, zbog povrede, samo Olimpijske igre 2008. i završni turnir Svetske lige 2016. Telegraf: Bez Mandića i Nikića vaterpolisti brane zlato na finalnom turniru Svetske lige

Svetska prvenstva uredi

Kada su u pitanju nastupi na svetskim prvenstvima, Nikić ih je odigrao pet. Osim bronze iz Barselone 2003, osvojio je tri zlata (Montreal 2005, Rim 2009, Kazanj 2015). Osvajanjem šampionske titule na Svetskom prvenstvu u Kazanju 2015. postao je prvi svetski vaterpolista sa sedam zlatnih medalja sa velikih takmičenja (Olimpijske igre, svetska i kontinentalna prvenstva). Nikić je najtrofejniji vaterpolista na svetskim prvenstvima, kao i jedan od najtrofejnijih srpskih olimpijaca.[7][8]

Evropska prvenstva uredi

Na evropskim prvenstvima je igrao sedam puta. Prvi put 2003. u Kranju, a poslednji u Beogradu 2016. godine. Bilans uspeha je pet zlata, te po jedno srebro (Malaga 2008) i bronza (Zagreb 2010). Na Evropskom prvenstvu 2014. u Budimpešti odigrao je 300. utakmicu za nacionalnu selekciju.[9]

Olimpijske igre uredi

U svojoj karijeri je tri puta bio učesnik Olimpijskih igara i sva tri puta je osvajao medalju. Na olimpijskom debiju 2004. u Atini osvojio je srebro. Zbog povrede ga nije bilo u Pekingu, ali se vratio u Londonu 2012. i osvojio bronzu. Na poslednjim Olimpijskim igrama i ujedno poslednjem takmičenju u karijeri, u Riju 2016. osvojio je zlato. Pored zlatne medalje, Nikić je na tim Igrama uvršten u idealni tim.[10]

Svetska liga i Svetski kup uredi

Na završnom turniru Svetske lige učestvovao je sedam puta i sa svih se vratio sa zlatom. Prvi put je igrao u Berlinu 2007, a zatim u Đenovi godinu dana kasnije. Pred domaćom publikom u Nišu su slavili 2010, te u Firenci 2011. Nakon pauze u 2012, vratili su se na tron u Čeljabinskom 2013. Pobednički niz nastavljen je i u Dubaiju 2014. Poslednji turnir Svetske lige igrao je 2015. u Bergamu i opet osvojio trofej. Kada je Svetski kup u pitanju, Nikić je igrao dva. Prvi put u Budimpešti 2006, a onda i u Oradei 2010. I tu ima stopostotan učinak kada je zlato u pitanju.

Ostala takmičenja uredi

Na Mediteranskim igrama 2009. Nikić je kao deo tima Srbije osvojio zlatnu medalju Pored seniorskih, Slobodan Nikić je osvajao medalje i u juniorskim kategorijama. Sa juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Evropsko prvenstvo 2000. u Lenenu i 2002. u Bariju.

Oproštajna utakmica uredi

Oproštaj Slobodana Nikića i Živka Gocića od reprezentacije Srbije obeležen je 23. decembra 2016. godine. U humanitarnoj utakmici učestvovao je tim Srbije koji je osvojio zlato u Riju i tim sveta sastavljen od njihovih saigrača i rivala kroz godine takmičenja. https://sport.blic.rs/ostali-sportovi/sportovi-na-vodi/spektakl-na-tasu-ovako-je-protekao-oprostaj-gocica-i-nikica-od-reprezentacije-srbije/98nzjzy https://hotsport.rs/2016/12/23/vaterpolo-praznik-majstori-okacili-kapice-o-klin-foto/ I ta utakmica bila je prilika da Nikić prikaže još malo talenta i postigao gol nogom u bazenu. https://www.telegraf.rs/sport/2528581-ovakvo-izvodjenje-peterca-nikad-nije-vidjeno-na-vaterpolu-nikiceva-majstorija-koja-ce-uci-u-istoriju-video/

Priznanja i nagrade uredi

  • Slobodan Nikić je Ambasador Fondacije „Tijana Jurić”.[11]
  • Dobitnik je Majske nagrade 2016. godine[12][13]
  • Nacionalnu penziju za sve uspehe dobio je 2019. godine2018[14]
  • Klub malog fudbala Banjica ga je imenovao za počasnog predsednika 2019. godine[15]

Klupski trofeji uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi