Đovani Gabrijeli (Venecija, 1555[1] [ili 1557][2]Venecija, 12. avgust 1612)[1] bio je italijanski orguljaš i kompozitor. Najistaknutiji je predstavnik venecijanske škole.

Đovani Gabrijeli
Datum rođenja1557
Mesto rođenjaVenecijaMletačka republika
Datum smrti12. avgust 1612.
Mesto smrtiVenecijaMletačka republika
Grob Đovanija Gabrijela u Veneciji

Istorijat uredi

Đovani je nasledio 1584. svog strica i učitelja Andrea Gabrijelija na mestu drugog orguljaša Crkve Sv. Marka u Veneciji. Nakon smrti strica, postaje prvi orguljaš i taj položaj je zadržao do kraja života.[3]

Oko njega se okupljaju kompozitori iz cele Evrope. Jedan od njegovih učenika je bio Hajnrih Šic. Pre nego što se nastanio u Veneciji, boravio je na dvoru u Minhenu kao cenjeni instrumentalista. Moguće je da je tamo upoznao Lasa i učio kod njega.[3]

Instrumenti koje je njegov stric Andreo Gabrijeli pridružio vokalnim deonicama svojih kompozicija, kod Đovanija dobijaju posebno ispisane deonice (tromboni, trube, korneti, viola de bračo). Gabrijeli uvodi u instrumentalnu muziku princip udvajanja u oktavama, koji je bio odomaćen u kompozicijama za orgulje, i time počinje sa modernom orkestracijom. Prve kompozicije su mu objavljene u zbirci bavarskog hercoga. On je ričekar sasvim približio fugi. Njegove sonate za instrumentalne ansamble su najznačajnije u Italiji do pojave Freskobaldija. Struktura kancona Đovanija Gabrijelija čini alternativno odstupanje dva tematska kompleksa u dva briljantno tretirana instrumentalna ansambla, polifono-imitacionog u četiričetvrtinskom taktu i homofonog u trodelnom.[3]

Dela uredi

U Veneciji je štampao madrigal i ričerkare u četiri glasa:

  • Koncerte Andrea i Đovanija Gabrijelija (1587, madrigale i motet)
  • Duhovne pesme (Ecclestiasticae cantiones), 1589)
  • Sonati pian e forte

Reference uredi

  1. ^ a b data.bnf.fr
  2. ^ portal.dnb.de
  3. ^ a b v Pejović, Roksanda (1986). Istorija muzike: knjiga prva. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 126—128. 

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Đovani Gabrijeli na Vikimedijinoj ostavi