Đovani Gabrijeli
Đovani Gabrijeli (Venecija, 1555[1] [ili 1557][2] — Venecija, 12. avgust 1612)[1] bio je italijanski orguljaš i kompozitor. Najistaknutiji je predstavnik venecijanske škole.
Đovani Gabrijeli | |
---|---|
Datum rođenja | 1557 |
Mesto rođenja | Venecija, Mletačka republika |
Datum smrti | 12. avgust 1612. |
Mesto smrti | Venecija, Mletačka republika |
Istorijat uredi
Đovani je nasledio 1584. svog strica i učitelja Andrea Gabrijelija na mestu drugog orguljaša Crkve Sv. Marka u Veneciji. Nakon smrti strica, postaje prvi orguljaš i taj položaj je zadržao do kraja života.[3]
Oko njega se okupljaju kompozitori iz cele Evrope. Jedan od njegovih učenika je bio Hajnrih Šic. Pre nego što se nastanio u Veneciji, boravio je na dvoru u Minhenu kao cenjeni instrumentalista. Moguće je da je tamo upoznao Lasa i učio kod njega.[3]
Instrumenti koje je njegov stric Andreo Gabrijeli pridružio vokalnim deonicama svojih kompozicija, kod Đovanija dobijaju posebno ispisane deonice (tromboni, trube, korneti, viola de bračo). Gabrijeli uvodi u instrumentalnu muziku princip udvajanja u oktavama, koji je bio odomaćen u kompozicijama za orgulje, i time počinje sa modernom orkestracijom. Prve kompozicije su mu objavljene u zbirci bavarskog hercoga. On je ričekar sasvim približio fugi. Njegove sonate za instrumentalne ansamble su najznačajnije u Italiji do pojave Freskobaldija. Struktura kancona Đovanija Gabrijelija čini alternativno odstupanje dva tematska kompleksa u dva briljantno tretirana instrumentalna ansambla, polifono-imitacionog u četiričetvrtinskom taktu i homofonog u trodelnom.[3]
Dela uredi
U Veneciji je štampao madrigal i ričerkare u četiri glasa:
Reference uredi
- ^ a b data.bnf.fr
- ^ portal.dnb.de
- ^ a b v Pejović, Roksanda (1986). Istorija muzike: knjiga prva. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 126—128.
Spoljašnje veze uredi
Mediji vezani za članak Đovani Gabrijeli na Vikimedijinoj ostavi