Jak-9 je sovjetski jednomotorni lovački avion, masovno je opertivno korišćen u periodu Drugog svetskog rata. Treći je lovac u nizu, iz porodice Jak, nastao je nakon razvoja Jak-1 i Jak-7, u periodu Velikog otadžbinskog rata. Sa tačke gledišta strukture, to je bio dalji razvoj Jak-7. Jak-9 je bio u svakom pogledu savršeniji od ostalih, iz te porodice. To je prirodno, jer je njegovo stvaranje trajalo tokom skoro dve godine iskustva u proizvodnji i borbenoj primeni Jak-7, a u međuvremenu stvorila se i mogućnost za širu upotrebu dural-animinijuma za gradnju njegove strukture, u odnosu na ranije velike teškoće i male mogućnosti u početku rata, za njegove prethodnike. Upotreba metala, u gradnji strukture, značajno je smanjilo njenu masu, što je omogućilo povećanje nosivosti goriva i moćnijeg oružja i raznovrsnije opreme. Jak-9 je posedovao bolje karakteristike od svih svojih savremenika. Razvijen je i proizvođen pod rukovodstvom biroa Aleksandra Jakovljeva, kao i ostali iz te porodice.

Jak-9
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1942
Broj primeraka16.769[1]
Dužina8,5
Razmah krila9,74
Visina3
Površina krila17,15
Prazan2.277
Normalna poletna2.873
MotoriPD Klimov VK-105PF
Snaga902 kW
Maks. brzina na Hopt599 km/h
Plafon leta11.100 m
Brzina penjanja820 m/min

Sredinom 1944. godine, Jak-9, Jak-9T i Il-9D, bili su brojniji od svih ostalih lovačkih aviona u naoružanju zajedno i oni su u velikoj meri zamenili Jak-1 i Jak-7B, na glavnim frontovima. Dinamika proizvodnje Jak-9 je dostigla 20 primeraka dnevno. Od oktobra 1942. do kraja 1948. proizvedeno je ukupno 16.769 primeraka, u 15 modifikovanih verzija.

Jak-9 se nalazio u naoružanju ratnih vazduhoplovstava 10 savezničkih zemalja, ponegde je operativno korišćen sve do kraja šezdesetih godina dvadesetog veka.[2][3][4]

Razvoj i projekat uredi

 
Jubilarna marka pošte Sovjetskog Saveza, s pobedom u vazduhu Jak-9.

Avion Jak-9 je proizašao kao prirodna zamena prethodnih aviona Jak-1 i Jak-7. Tehnički gledano, on je nastao kao rezultat daljeg razvoja aviona Jak-7. Na taj razvoj je dominantno uticala činjenica da je, u tome periodu, SSSR obezbedio proizvodnju dural-animinijuma za potrebe avio-industrije, što je omogućilo razvoj i proizvodnju lakih metalnih struktura aviona. Ta činjenica je bila od strategijskog značaja, jer je otvoren put razvoja i proizvonje Jak-9, a sukcesivno, u hodu, usavršavani su i prethodni sovjetski avioni. Razvoj aviona Jak-9 je sputavalo i zaostajanje razvoja tehnologija vazduhoplovnih motora, kao i kod svih ostalih sovjetskih aviona.

Varijanta aviona Jak-9 se u globalu zasniva na izmeni površine krila, upotrebi drugog motora, veće snage, nošenja veće količine goriva i izbora naoružanja.

Bez obzira na tehnološke probleme, prvenstveno motorske industrije, neke varijante Jak-9 su imale bolje karakteristike od svih ostalih lovačkih aviona toga ratnog perioda. Njegova puna proizvodnja se uspostavila polovinom 1944. godine, kada se dnevno proizvodilo po 20 primeraka.

Prva definicija serijskog standarda aviona Jak-9 je bila s motorom VK-105PF i elisom VIŠ-61P. To je, po nameni, bio frontovski lovac.

U junu 1943. godine, u rejonu Kurska, se pojavilo prskanje oplate korenog dela krila, zbog propusta u tehnologiji proizvodnje. Sa odgovarajućom modifikacijom je taj nedostatak otklonjen.[2][3][4][5][6]

 
Bočna silueta dve varijante Jak-9.

Operativna upotreba uredi

Drugi svetski rat uredi

Jak-9 je uveden u operativnu upotrebu 1942. i prvi put je uveden u borbu krajem 1942. godine, tokom bitke za Staljingrad. Raznovrsni Jak-9 je imao široke namene, sa velikim spektrom naoružanja za upotrebu u neutralisanju tenkova i drugih oklopnih sredstava, ulogu lakog bombardera i uloge pratioca velikog doleta. Na maloj visini u kojoj je pretežno dejstvovao, Jak-9 je bio brži i pokretan od svog glavnog neprijatelja Bf 109, ali je bio slabije naoružani. Niz poboljšanja u performansama i naoružanju nije ugrozilo njegove izvanredne karakteristike upravljanja koje su omogućile svojim pilotima da nadmaše protivnika u borbi. Sovjetski piloti su smatrali da su performanse Jak-9 kao na istom nivou kao Bf 109 i Fw 190A-3/A-4. Jak-9 se odlikovao s odličnim manevarskim osobinama u vertikalnoj i horizontalnoj ravni, kao i s lakim upravljanjem. Posedovao je značajno preimućstvo u vazdušnom prostoru u odnosu na sve ostale lovce obeju, suprotstavljenih strana. Na primer, u borbi nagore (iznad sebe) s Meseršmitom, avion Jak-9 ga je uspevao uhvatiti u zahvat svoga oružja, posle prvog borbenog zaokreta, a u borbi u horizontalnoj ravni, posle 3-4 spiralna zaokreta.

Posle bitke kod Smolenska, u drugoj polovini 1943. godine, eskadrila francuske jedinice Normandija-Nimen, opremljena je sa avionima Jak-9. U junu 1944. godine, na početku velike letnje ofanzive, francuski avioni Jak-9 postigli svoje prve pobede u vazdušnom prostoru, ali su pretrpeli i svoje prve gubitke, u regionu Borisova. Premešteni su u Mikountani, u Litvaniji, 15. jula 1944. godine, sve dok nije nemačka armija potisnuta oko 400 km. Francuski piloti su dodeljene sovjetske mehaničare tada transportovali u trupu aviona, ali tokom putovanja, avion poručnika Morisa Seinesa je pretrpeo mehanički kvar. Francuski pilot je odbio da napusti avion i da na taj način napusti i svoga mehaničara Biezolouba, koji nije imao padobran. Pilot je pokušao prinudno sleteti, ali su obadvojica tom prilikom stradali.

Piloti su prvo imali na raspolaganju avione Jak-9U, u periodu između 25. oktobra i 25. decembra 1944. godine, u okviru 163.IAP (puka). Tada je pilotima bilo naređeno da ne koriste motor na borbenom režimu rada, jer mu značajno smanjuju upotrebni vek na samo dva ili tri leta. Ipak, avioni Jak-9U iz te jedinice, u toku 398 leta, uništili su 27 primeraka aviona tipa Fw 190A i jedan Bf 109G-2, uz gubitak dva Jak-a u borbi, jedan od zemaljske artiljerije i četiri u nesrećama. Jak-9U je u velikoj meri doprineo sovjetskoj superiornosti u vazdušnom prostoru, a Nemci su izbegavali te Jak-ove „bez jarbol antene“.

Veća formacija aviona Jak-9DD, prebačena je u Bari (u Italiji) radi pomoći i podrške [[NOVJ|jugoslovenskim partizanimađđ na Balkanu.

Poručnik Aleksandar Ivanovič Vibornov je jedan od pilota koji je postigao najbolje rezultate sa avionom Jak-9, u toku rata. Leteći na avionu Jak-9T (opremljenim u nosnom delu topom NS-37, kalibra od 37mm), ostvario je 19 pobeda u vazdušnom prostoru, plus devet u grupnoj borbi. Odlikovan je Zlatnom medaljom heroja Sovjetskog Saveza u junu 1945. godine.[7]

Na kraju rata, 22. marta 1945. godine, L.I. Sivko, iz 812.IAP, ostvario je prvu pobedu Sovjetskog vazduhoplovstva protiv lovca sa mlaznim motorom Meseršmita Me-262, ali je i on ubrzo posle toga pogođen i poginuo je od strane drugog Me-262.[2][3][4][5][8]

Posle rata uredi

Tokom 1949. godine, Sovjetski Savez je isporučio višak aviona Jak-9 (VK-107) nekim satelitskim satelitskim državama, kako bi im pomogli da ponovo izgrade svoje vazduhoplovne snage, u svetlu blokade Berlina i ravnoteže snaga.

Varijante uredi

Avion Jak-9 je bio pogodan za modifikacije za različite namene i borbenu upotrebu. Mogao se, s modifikacijama podesiti, u frontovskog lovca s običnim i težim naoružanjem, u lovca za daleku pratnju, u lovca-bombardera, u lovca-fotoizviđača, u presretača na većim visinama, u nenaoružani avion dvosed za specijalne zadatke, u školsko-trenažni dvosed i lovac za izvoz. Na osnovu osnovnog standarda aviona Jak-9, modifikovano je 22 varijante, od toga su 15 ušle u serijsku proizvodnju. U okviru toga je korišćeno 5 novih i modifikovanih motora, 6 varijanti nošenja goriva, 7 varijanti naoružanja i dve varijante za specijalnu namenu. Pored toga, Jak-9 je imao dve varijante izrade krila: s mešovitom i potpuno metalnom strukturom.[3][6][9]

Jak-9 sa motorom M-106sk uredi

Napravljen je probni primerak, prototip, pri ispitivanju su dobijene poboljšane karakteristike. Zbog nedostataka na motoru M-106sk (VK-106sk), program je obustavljen.

Jak-9 sa motorom M-107A uredi

Prototip je ispitan u oktobru 1942. godine. Napredniji motor M-107A (VK-107A), bio istih dimenzija kao i M-105PF (VK-105PF), imao je veću snagu ali se pokazao kao nepouzdan. Otkazao je na prototipu, koji je zbog toga pretrpio havariju, zbog čega se odustalo i od te varijante.

Jak-9D uredi

Jak-9D je bio opremljen s većom količinom goriva. Bio je namenjen za praćenje i zaštitu aviona bombardera, na dužim letovima. Naoružan je bio s topom, u varijantama kalibra, od 37 ili 45 mm. Proizvodio se u 1944. god.

Jak-9T uredi

Jak-9T je bio namenjen za dejstvo vazduh-tlo, po oklopnim sredstvima, kao jurišnik za uništavanje neprijateljskih tenkova. Bio je naoružan s topom kalibra od 37 mm, koji je sinhrono dejstvovao između krakova elise. Pored toga, na krilnim nosačima, nosio je protivoklopne bombe.

Zbog ugradnje topa u gondolu motora VK-105PF, pomerena je kabina pilota za 400 mm unazad. BK topa se sastojao od 200-220 granata, koji se ispaljuju po 3,74 kg mase u sekundi. S topom se dejstvovalo na razdaljini 1000—1200 m. Krajem 1943. godine se koristio Jak-9T za borbu protiv neprijateljske mornarice, na Crnom moru. Od marta 1943. godine do juna 1945. godine je proizvedeno 2.748 primeraka aviona Jak-9T.

Jak-9K uredi

Jak-9K je avion s ojačanom strukturom za ugradnju osnovnog topa, kalibar se birao prema opcijama zavisno od namene i vrste zadataka. Koristili su se kalibri 23, 37 i 45 mm, u nameni teškog jurišnika. Proizvodio se polovinom 1943. godine.

Jak-9B uredi

Jak-9B je razvijen od standarda Jak-9D. U slobodnom prostoru trupa, iza kabine pilota, napravljen je prostor za smeštaj bombi. U četiri sekcije-tunela, obezbeđeno je potkačinje četiri bombe po 100 kg ili 4 kasete sa po 32 protivtenkovske kumulativne bombice od po 1,5 kg ili 2,5 kg. Na avionu Jak-9B su započeta ispitivanja u martu 1944. godine. Sa njim je bila naoružana avijacija na Trećem Beloruskom frontu, na kome je u kratkom roku oboreno 25 neprijateljskih aviona, Meseršmit Bf-109 i Fw-190, bačeno je 156,5 tona bombi, uništeno 29 tenkova, 11 oklopnih vozila, 1,014 automobila, 7 sistema teškog oružja, 18 železničkih kompozicija, 20 stacionarnih objekata itd.

Ukupno je proizvedeno 109 primeraka aviona Jak-9B.

Jak-9TK uredi

Jak-9TK je avion s pojačanom strukturom, koja je mogla po izboru i potrebi prihvatiti integraciju topa, kalibara: 23 mm, 37 mm ili 45 mm. Završen je polovinom 1943. godine.

Jak-9M uredi

Jak-9M je kombinacija varijanta Jak-9D s trupom od Jak-9T, pomerenom kabinom pilota unazad, za 400 mm. Usput je bilo i više drugih poboljšanja. Krajem 1944. godine je postavljen i jači motor, s čime su poboljšane performanse, posebno maksimalna brzina. Sa ovim avionom je bio naoružan jedan avijacijski puk.

Jak-9S uredi

Jak-9S je na bazi varijante Jak-9M s motorom VK-105PF-2. Bio je naoružan s topom od 23 mm i dva sinhronizovana između krakova elise od po 20 mm. Ova varijanta nije serijski realizovana.

Jak-9DD uredi

Jak-9DD je varijanta lovca za praćenje bombardera s velikim radijusom leta. U 1944. godini je u operativnu upotrebu ušao bombarder Tu-2 i bio je neophodan lovac za njegovu pratnju i zaštitu u misijama na većim udaljenostima. Za takve zadatke Jak-9D nije imao dovoljnu autonomiju leta. Bio je neophodan lovac koji bi imao mogućnost leta u dubinu teritorije neprijatelja i da se bezbedno vrati. Za te zadatke je razvijena varijanta aviona Jak-9DD, koji je imao dolet od 1.800 km. Na avion je postavljeno osam krilnih rezervoara goriva, ukupna količina goriva je povećana na 630 kg. Masa aviona je podignuta na 3.390 kg, naoružanje je ostalo standardno, top od 20 mm i mitraljez od 12,7 mm. Kabina pilota je pomerena unazad za 400 mm, kao kod aviona Jak-9T.

Avion Jak-9DD se koristio na svima frontovima u avgustu 1944. godine. U italijanskog gradu Bari, grupa od 12 primeraka je bila bazirana, za povremenu podršku jugoslovenskim partizanima, a i u praćenju američkih bombardera, B-17 i B-24.

Jak-9R uredi

 

Jak-9R je nasta s prepravkom osnovnog aviona Jak-9, tako što je u slobodan prostor ugrađena fotokamera za panoramsko snimanje terena, to jest za aerofoto izviđanje s visine 300 do 3.000 m. Avion u ovoj verziji je proizveden u manjem broju. Korišćen je za aerofoto izviđanje u uslovima većeg rizika za ostale kategorije aviona, sa slabijim performansama i borbenom sposobnošću.

Jak-9PD uredi

Jak-9PD proizašao je kao potreba za borbu za prevlast u vazdušnom prostoru iznad Moskve, zbog opasnosti prodora nemačkih aviona Ju 86 Junkersa (Ju 86 Junkers), čija pojava je bila ozbiljna pretnja sovjetskoj prestonici u julu 1942. godine. Ovaj lovac se zasnivao na osnovu osnovnog standarda aviona Jak-9 s motorom VK-105PD, naoružan s jednim topom od 20mm. Pet ovih aviona su bili završeni u aprilu 1943. godine i raspoređeni na operativnom ispitivanju, za odbranu Moskve. Nažalost, motor mu nije radio stabilno, te avion nije mogao postići visinu leta od 13.000 m, na kojoj je leteo Ju 86 Junkers. Iz ovih razloga je izabran drugi motor VK-106PV, zamenjen je sistem hlađenja, izabrana je druga elisa, a krilu je povećan razmah. Posle užurbanog ispitivanja u aerotunelima Instituta CAGI, nisu se ostvarile željene performanse. U tim uslovima je bila sreća da se nemački avioni nisu pojavili nad Moskvom. Svega je proizvedeno 35 primeraka aviona Jak-9PD i oni su svi raspoređeni u rejon odbrane Moskve.

Jak-9U uredi

 
Na izloženom avionu Jak.9U upadljivi su uvodnici za vazduh, hladnjaka za ulje, u korenom delu krila.

Jak-9U je krajem 1943. godine definisan u dve opcije: s motorom VK-107A i s VK-105PF-2. Pored ugradnje motora drugog tipa, izmenjeni su i struktura i aerodinamika osnovnog aviona. Hladnjak ulja je premešten iz motorske gondole u centralni deo krila, oplata repnog dela trupa je zamenjena s furnirom, popravljena je geometrija trupa, a i uvedena su i druga poboljšanja. Obe varijante su bile jednako naoružane, s centralnim topom kalibra od 20 ili 23 mm i dva sinhronizovana mitraljeza od 12,7 mm. Prototipovi su paralelno ispitani. Varijanta s motorom VK-107A je imala bolje rezultate od svih sovjetskih i inostranih lovačkih aviona.

Bez obzir na uočene nedostatke na motoru i na sistemu njegovog hlađenja, otpočela je serijska proizvodnja ovog tipa aviona. Prvi serijski avion je izašao iz proizvodnje u aprilu 1944. godine. U toku tri poslednja meseca 1944. godine, piloti su na 32 aviona Jak-9U napravili 398 letova, pri kojima su oborili 27 Meseršmit Bf-109 i Fw-190, pri gubitku samo dva Jak-9U.

Krajem 1944. godine su postavljeni novi uljni hladnjaci, ceo sistem hlađenja, bio je efikasniji, posle čega je temperatura motora održavana u normalnom režimu. Ovakav avion Jak-9 se pokazao kao najuspešnija modifikaciona varijanta u celom ratnom periodu. Jedini nedostatak ove varijante je bio mali resurs motora, od 25 sati. To je i razumljivo, kada se zna da su u hodu forsirano tražena rešenja za pogon, u uslovima rata i pri zaostajanju u motorskoj tehnologiji.[5]

Jak-9UT uredi

Jak-9UT je nastao sa dopunskom modifikacijom Jak-9U, kroz ugradnju jačeg naoružanja. Ugrađen je centralni top kalibra 37 mm i dva sa sinhronizovanim dejstvom između krakova elise, kalibra 20 mm. Ova varijanta je imala rekordnu ubojnu moć od 6 kg mase granata u sekundi. Umesto centralnog topa kalibra 37 mm, mogli su se, prema potrebi, ugrađivati topovi i drugih kalibara: 20, 23 i 45 mm. U slučaju izbora topa najvećeg kalibra ubojna moć se pela na 9,3 kg mase granata u sekundi. Ova modifikacija je bila realizovana do februara 1945. godine. Za tri meseca serijske proizvodnje, završeno je 282 primerka aviona Jak-9UT. Oni su dali poseban doprinos u slamanju neprijatelja u završnim operacijama rata.

Jak-9V uredi

Jak-9V je školsko-trenažni avion s motorom VK-105PF-2 i s topom od 20 mm. Jak-9V je bio približnih performansi kao savremeni lovci. Serijski se počeo proizvoditi u avgustu 1945. godine, a ukupno je proizvedeno 793 primeraka.

Jak-9 kurir uredi

Jak-9 kurir je avion dvosed, podešen za prevoz jednog putnika. Nastao je od Jak-9DD, skinuto mu je naoružanje. U zadnjoj kabini nije postavljena instrumentalna tabla i komande leta, bio je postavljen patos i tapacirane bočne stranice. Za omogućavanje dalekih preleta, postavljeni su u obe kabine pisoari. Prvi ovakav avion je proizveden u letu 1944. godine, prošao je fabrička ispitivanja. Proizveden je ograničan broj primeraka.

Jak-9P uredi

Jak-9P je nastao modifikacijom Jak-9U. Nosio je povećane krilne rezervoare goriva i bio je savremenije opremljen. Naoružanje se sastojalo od tri topa kalibra od po 20 mm, jedan je centralni. Topovi su dejstvovali sinhronizovano između krakova elise. Proizvodio se u 1946. i 1947. godine. Krajem 1947. godine je na njega ugrađena elisa s revirzibilnim radom, zahvaljujući tome su izbegnuti slučajevi napuštanja aviona usled otkaza uređaja za promenu koraku.

Ovi su avioni proizvođeni sve do kraja 1948. godine, do kada je ukupno napravljeno 801 primeraka, koje su pored Sovjetskog Saveza, još koristila vazduhoplovstva Albanije, Mađarske, Poljske, Kine i Jugoslavije. Mnogi od njih su posedovali naprednu navigacionu i komunikacionu opremu, uključujući radio kompas i transponder.

Galerija varijanti uredi

Karakteristike varijanti uredi

Oznake, korišćene u tabelarnom pregledu izvedenih značajnijih modifikacija:

  • [BK], bojevi komplet,
  • vH=0, najveća postignuta brzina na visini nivoa mora, po standard atmosferi,
  • vmax, najveća moguća brzina na optimalnoj visini leta,
  • tpenj, potrebno vreme penjanja na visinu od 5.000 [m],
  • t 1, potrebno vreme za pun stacionarni horizontalni zaokret,
  • R, poluprečnik horizontalnog stacionarnog zaokreta,
  • Hmax, plafon leta,
  • D, dolet,
  • m, najveća masa, i
  • , broj ukupno proizvedenih aviona.
Avion God. Motor Oružje

[BK]

Spoljni teret vH=0

[km/h]

vmax

[km/h]

na H [km]

tpenj

[min]

na 5 [km]'

t 1

[sek]

R

[m]

Hmax

[km]

D

[km]

m

[kg]

Jak-9 1943. M-105PF ŠVAK [120]+

UBS [200]

ne 520 599

4.300

5,1 17 1.120 11,1 875 2.873 459 16.769[1]
Jak-9T 1943. M-105PF NS-37 [30..32] +

UBS [200..220]

ne 533 597

3.930

5,5 18 1.100 10 735 3.025 2.548
Jak-9D 1943. M-105PF ŠVAK [120] +

UBS [200]

ne 535 591

3.650

6,1 20 950 9,1 905 3.117 3.057
Jak-9PD 1943. M-106PV ŠVA-20M [60] ne 500 620

10.500

- - - 13 - 2.500 30
Jak-9K 1944. M-105PF NS-45 [25]+

UBS [200]

ne 518 564

3.750

6,5 24 1.050 10 598 3.028 54
Jak-9B 1944. M-105PF ŠVAK [120] +

UBS [200]

2 ili 4 FAB-100 520 562

3.750

6 20 900 9,7 910 3.156 109
Jak-9DD 1944. M-105PF ŠVAK [120] ne 522 584

3.900

6,8 26 950 9,4 1.320 3.387 399
Jak-9M 1944. M-105PF ŠVAK [120] +

UBS [200]

ne 518 573

3.750

6,1 19 980 9,5 950 3.095 4.239
Jak-9M 1944. M-105PF2 ŠVAK [120] +

UBS [200]

ne
Jak-9U 1945. VK-107A ŠVAK [120] +

UBS [2*170]

ne 578 671

5.000

5 19,5 1.280 6,75 1.070 3.200 3.921
Jak-9UT 1945. VK-107A NS-23 [60] +

2 B-20S [2*120]

ne 578 671

4.900

5,2 20 1.250 - 1.070 3.260 282
Jak-9P 1946. VK-107A ŠVAK [120] +

2 UBS [2*150]

ne 569 672

5.700

4,8 19 1.350 11,1 59o 3.220 29
Jak-9P 1947. VK-107A B-20M [115] +

2 B-20S [2*120]

ne 590 660

5.000

5,8 21 1.200 10,5 - 3.350 801
Naziv ŠKAS UB ŠVAK ŠA-20M B-20 VЯ-23-23 NS-23 MPŠ-37 NS-37 N-37 NS-45 N-45
Tip mitra. mitra. top top top top top top top top top top
Kalibar [mm] 7,62 12,7 20 20 20 23 23 37 37 37 45 45
V [m/s] 825 860 800 - 800 900 700 - 900 690 780 -
№ u [min] 1.800 1.000 800 800 850 600 550 220 250 - 250 400
Težina zrna [gr] 9,6 48 96 - 96 200 200 - 735 735 1.065 -
Motor Snaga u poletanju

[KS/kW]

Nominalna snaga

[KS/kW]

 
Jak-9U na izložbi.
M-105P 1.100 / 820 1.020 / 761
M-105PA 1.100 / 820 1.020 / 761
M-105PD' - 1.020 / 761
M-106PV - 1.020 / 761
M-105PF 1.210 / 902 1.210 / 902
M-105PF2 1.290 / 962 1.290 / 962
VK-107A 1.650 / 1.230 1.500 / 1.119

Korisnici uredi

 
Zemlje korisnici aviona Jak-9.[11]
  •   NR Albanija - uvela je u operativnu upotrebu 12 aviona Jak-9P u 1951. godine.
  •   NR Bugarska - 150 primeraka Jak-9 su dobijeni iz Sovjetskog Saveza u godinama 1944/1945/1948 ( Jak-9D - 30, Jak-9M - 60, Jak-9U - 30, Jak-9P - 30)[12]
  •   Francuska - uvela je eskadrilu Normandija-Nimen, opremljenu sa avionima Jak-9, u drugoj polovini 1943. godine.
  •   Narodna Republika Kina - uvela je u operativnu upotrebu Jak-9P
  •   Mongolija - 34 lovaca je krajem juna 1945. godine, uvedeni u operativnu upotrebu, a svi su povučeni iz upotrebe 1954. godine.
  •   NR Poljska - uvela je u operativnu upotrebu Jak-9P
  •   SSSR
  •   Čehoslovačka
  •   NR Mađarska - 120 primeraka je uvela Jak-9P u 1949. godini, u operativnu upotrebu.
  •   FNR Jugoslavija - Posle Drugog svetskog rata koristila je Jak-9, Jak-9D, Jak-9M, Jak-9T i UJak-9 dobijene od SSSR-a i Bugarske (ratna reparacija). Uvela je u operativnu upotrebu Jak-9P, 1948. pre rezolucije Informbiroa.[13]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Serial production” (na jeziku: (jezik: engleski)). yak. Arhivirano iz originala 14. 04. 2017. g. Pristupljeno 14. 5. 2016. „Serial production 
  2. ^ a b v neba, Ugolok (2009). „Яk-9” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. Pristupljeno 07. 05. 2016. „Яk-9 
  3. ^ a b v g Goebel, Greg (01. 04. 2016). „YAK-9” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 07. 05. 2016. „YAK-9 
  4. ^ a b v „Яk-9 (istrebitelь)” (na jeziku: (jezik: ruski)). combatavia. Pristupljeno 07. 05. 2016. „Яk-9 (istrebitelь) 
  5. ^ a b v „Yakovlev Yak-9” (na jeziku: (jezik: engleski)). warbirdalley. Pristupljeno 09. 05. 2016. „Yakovlev Yak-9 
  6. ^ a b „Яk-9 Samый massovый istrebitelь vtoroй mirovoй” (na jeziku: (jezik: ruski)). opoccuu. Pristupljeno 09. 05. 2016. „Яk-9 Samый massovый istrebitelь vtoroй mirovoй 
  7. ^ GONDUSOV, Vladimir (Maй 2008. goda). „POBEDITELI: Я – «Яk», istrebitelь...” (na jeziku: (jezik: ruski)). bratishka. Arhivirano iz originala 14. 12. 2016. g. Pristupljeno 10. 5. 2016. „POBEDITELI: Я – «Яk», istrebitelь...  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ „Boevoe primenenie Яk-7 i Яk-9” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. 2004. Pristupljeno 17. 5. 2016. „Boevoe primenenie Яk-7 i Яk-9 
  9. ^ „Modifikacii Яk-9” (na jeziku: (jezik: ruski)). legendary-aircraft.blogspot. Pristupljeno 12. 5. 2016. „Modifikacii Яk-9 
  10. ^ „Yakovlev fighters” (na jeziku: (jezik: engleski)). wio. Pristupljeno 12. 5. 2016. „Yakovlev fighters 
  11. ^ „Ispolьzovanie Яk-7 i -9 v drugih stranah” (na jeziku: (jezik: ruski)). wunderwafe. Pristupljeno 12. 5. 2016. „Ispolьzovanie Яk-7 i -9 v drugih stranah 
  12. ^ „Яkovlev Яk-9 P/U/M/D v bъlgarskite VVS” (na jeziku: (jezik: ruski)). pan.bg. 30. 10. 2012. Pristupljeno 12. 5. 2016. „Яkovlev Яk-9 P/U/M/D v bъlgarskite VVS 
  13. ^ Avijacija Srbije i Jugoslavije, 1901—1994. godine, Period od 1985. do 1991. godine, Zlatomir Grujić, Beograd, 1997. godine.

Korišćena izdanja uredi

  • (jezik: ruski)Aviaciя i vremя. №3,2005g. K. Kosminkov. Vozdušnый rяdovoй velikoй voйnы.
  • (jezik: ruski)Aviaciя i vremя. №3,2005g. A. Sovenko. Яk-9 blestящiй primer vыnuždennogo kompromissa.
  • (jezik: ruski)Mir aviacii 1997g. №2, V. Morozov, S. Uskov, Na straže mira i truda, kratkiй obzor VVS KNDR v 1948—1996gg.
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze uredi