Jevreji kao izabrani narod

U judaizmu, „izabranost” je vjerovanje da su Jevreji, kao potomci drevnih Izrealita, izabrani narod, tj. izabrani da budu zavjetovani sa Bogom. Ideja da su Izraeliti izabrani od Boga se najviše pronalazi u Ponovljenim zakonima kao glagol bahar (hebr. בָּחַ֣ר, bahar), dok se u ostatku hebrejske Biblije na ideju aludira terminima kao što je „sveti narod”. O ovim temama je mnogo pisano u rabinskoj književnosti. Tri najveće jevrejske denominacije — ortodoksni judaizam, konzervativni judaizam i reformski judaizam — održavaju vjerovanje da su Jevreji izabrani od Boga sa svrhom. Ponekad se pod izabranošću smatra kao zaduživanje jevrejskog naroda određenom misijom — da budu svjetlost narodima i da budu primjer zavjetovanosti sa Bogom, kao što je opisano u Tori.

Ovo viđenje, međutim, nije isključivo vjerovanje da Bog ima odnos sa drugim narodima — naime, judaizam je smatrao da Bog stupio u zavjet sa svim narodima i da Jevreji i nejevreji imaju jednak odnos sa Bogom. Biblijske reference, kao i rabinska književnost, podržavaju ovo viđenje: Mojsije kaže „Bože duhovima i svakom tijelu” (Brojevi 27:16), a Tanah takođe identifikuje proroke izvan jevrejske zajednice. Zasnovano na ovim tvrdnjama, pojedini rabini su teoretisali, prema riječima Natanela el Fajumija, jemenskog jevrejskog teologa iz 12. vijeka, Bog je svim narodima dopustio nešto što je drugima zabranio... [i] Bog šalje proroka svakom narodu na njihovom jeziku” (Levin 1907/1966). Mišna kaže da je „kada je Car Careva... stvarao ljude u obliku Adama, nijedan nije bio sličan drugome” (Mišna Sanhedrin 4:5). Mišna nastavlja i navodi da svako ko ubije ili spasi jednog čovjeka, ne Jevrejina, učinio je isto (ubio ili spasio) čitavom svijetu. Tosefta, važan dodatak Mišni, takođe tvrdi: „Pravedni ljudi svih naroda imaju udio u svijetu koji dolazi” (Sanhedrin 105a).

Prema Izraelskom demokratskom institutu, približno dvije trećina izraelskih Jevreja vjeruje da su Jevreji „izabrani narod”.