Sveti Jevtimije (377—473), često nazivan Veliki, je hrišćanski svetitelj. Živeo je u Palestini.

Jevtimije Veliki
Sveti Jevtimije Veliki
Lični podaci
Datum rođenja377.
Mesto rođenjaMelitina,
Datum smrti20. januar 473.
Mesto smrtiJerusalim,
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavna crkva, Rimokatolička crkva
Praznik20. januar

Jevtimije je rođen je u jermenskom gradu Melitini (današnja Malatija) blizu reke Eufrata oko 377. godine.[1] Bio je jedinac sin, rođen, prema crkvenom predanju, po molitvi svoje majke Dionisije, koja je imala „nebesko viđenje“ o Jeftimijevom rođenju. Od mladosti se podvizavao, najpre u blizini svoga grada, a potom, pošto je posetio Jerusalim u dvadeset devetoj godini života, u pustinji između Jerusalima i Jerihona, nazvatoj Fare. Provodio je dane i noći u molitvi, unutrašnjim bogomislima, sozercanju i telesnom radu. Oko njega su se sabrali mnogi učenici, od kojih su neki slavni svetitelji, kao: Kirijak Otšelnik, Sava Osvećeni, Teoktist i drugi. Prema hrišćanskoj tradiciji bio je veliki čudotvorac: izgonio je demone, lečio teške bolesti, izveo vodu u pustinju, umnožio hleb, proricao. Monahe je učio trudoljublju govoreći: „Ako vi bez svoga truda jedete hleb, znači vi jedete tuđi trud“. Kad su neki mlađi monasi hteli da poste više od drugih, on im je to zabranio i naredio da dolaze za opštu trpezu, da se ne bi pogordili od suvišnog posta. Još je govorio da nije dobro za monaha da prelazi s mesta na mesto, jer: „Drvo koje se često presađuje, ne donosi ploda“. Ko god želi da čini dobro, može ga činiti na onom mestu gde je. O ljubavi je govorio: „Što je so hlebu, to je ljubav ostalim vrlinama“. Prve nedelje Časnog Posta on se udaljavao u pustinju i tamo ostajao provodeći vreme u molitvama do pred Vaskrs. Za vreme njegovog života se u blizini njegove pećine stvorila velika lavra koja je posle vekovima bila puna monaha. Poslednja mu je zapovest bila, da se u manastiru drži gostoljublje, i da kapija manastira nikad ne bude zatvorena. Preminuo je 473. godine u devedeset sedmoj godini života.[2] Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.[2] Ceo dan patrijarh je čekao, dok je ogromna masa naroda celivala svetitelja, i tek uveče je uspeo da dovrše opelo. Prema hrišćanskom verovanjo sedmoga dana posle smrti javio se Jevtimije svome učeniku Domentijanu, sav svetao i radostan.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 20. januara po julijanskom (2. februara po gregorijanskom) kalendaru.[3]

Reference uredi

  1. ^ „Prepodobni Jevtimije Veliki”. SPC. Arhivirano iz originala 03. 02. 2021. g. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  2. ^ a b „Prepodobni Jevtimije Veliki”. IKragujevac. Pristupljeno 29. 1. 2021. 
  3. ^ „PREPODOBNI JEVTIMIJE VELIKI”. Crkva Ub. Pristupljeno 29. 1. 2021. 


Literatura uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.