Sarezsko jezero (rus. Сарезское озеро; tadž. Сарез кӯл) je jezero u okrugu Rušon u pokrajini Gorno-Badahšan, Tadžikistan. Dužina oko 758 km (471 mi), dubina nekoliko stotina metara, nadmorska visina vodene površine oko 3,263 m (10,71 ft) iznad nivoa mora i zapremina vode je veća od 16 km3 (3,8 cu mi). Planine u okolini uzdižu se više od 2,300 m (7 ft 6,6 in) iznad nivoa jezera.

Jezero Sarez
Koordinate38° 12′ 06″ N 72° 45′ 27″ E / 38.20167° S; 72.75750° I / 38.20167; 72.75750
Površina79,7 km2
Maks. dubina505 m
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
Satelitska fotografija zapadnog kraja jezera Sarez na kojoj se vidi brana Usoi i manje jezero Šadau

Jezero je nastalo 1911. godine, nakon velikog zemljotresa, kada je reku Murghab blokiralo veliko klizište. Naučnici veruju da je brana od klizišta nastala u zemljotresu, poznata kao brana Usoi, nestabilna s obzirom na lokalnu seizmičnost, i da je teren ispod jezera u opasnosti od katastrofalnih poplava ako brana propadne tokom budućeg zemljotresa.[1] Zid brane Usoi je 7. decembra 2015. preživeo lokalizovani zemljotres magnitude 7,2, zemljotres u Tadžikistanu 2015. godine, bez vidljivih znakova pogoršanja.

Jezero Šadau je malo vodeno telo jugozapadno od brane Usoi i zapadno od jezera Sarez.[2]

Formacija uredi

Formiranje jezera Sarez opisano je u knjizi Midltona i Tomasa:[3]

Zemljotres u Sarezu 1911., procenjen na 6,5-7,0 po Rihterovoj skali, dogodio se oko ponoći, 5-6 februara 1911. Smrtni slučajevi su procenjeni na 302. Klizište je bilo 2,2 milijarde kubnih metara i formiralo je Usoi branu koja je oko 5 km duga, 3,2 km široka i do 567 m visoka, najviša prirodna brana na svetu. Usoi je bilo selo zatrpano pod klizištem. Područje je bilo toliko izolovano, a uništenje planinskih staza tako potpuno da je trebalo šest nedelja pre nego što je glas stigao do ruskih postova u Murgab i Horog. 1968. godine klizište je izazvalo talase od dva metra u jezeru. Na konferenciji održanoj 1997. u Dušanbeu zaključeno je da je brana nestabilna i da bi mogla da se sruši ako dođe do još jednog snažnog zemljotresa. Studija Svetske banke iz 2004. pokazala je da je brana stabilna. Čini se da je glavna opasnost delimično odvojena stenska masa od oko 3 km³ koja bi mogla da se otkači i padne u jezero. Pošto je dolina ispod brane tako uska, svaka poplava bi bila veoma razorna. Rezultat globalne analize rizika koju je sproveo STUCKY za Svetsku banku predstavljen je na IAHR simpozijumu 2002. u Sankt Peterburgu i na Međunarodnom kongresu o velikim branama 2006. u Barseloni.

Reference uredi

  1. ^ Bolt, B.A., W.L. Horn, G.A. Macdonald and R.F. Scott, (1975) Geological hazards: earthquakes, tsunamis, volcanoes, avalanches, landslides, floods Springer-Verlag, New York. ISBN 0-387-06948-8
  2. ^ „Shadau Lake on 1:110'000 map” (JPG). 
  3. ^ Robert Middleton and Huw Thomas, Tajikistan and the High Pamirs, Odyssey. . 2008. ISBN 962-217-773-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). ISBN 978-962-217-773-4

Spoljašnje veze uredi