Јеленово уво

Јеленово уво (лат. Polyporus umbellatus) je jestiva pečurka iz porodice rupičavki Polyporaceae. Klobuci su mnogobrojni, i više od sto ih je skupljeno zajedno, narastu 20-60 cm u visine i širinu. Pojedini klobuci su sivi ili smeđi, u početku izbočeni, kasnije otvoreni, u sredini uleknuti, ljuskasto ispucani, mesnati, široki 2-6 cm. Cevčice su bele, jako kratke, spuštaju se niz stručak. Stručak je beo, zajednički svim klobucima, razgranat, mesnat, pun, tvrd, mesnat, debeo do 5 cm, visok do 10 cm. Meso je belo, mekano, u starosti postane malo žilavo, miriše na brašno. Spore su eliptične, otrusina je bela.

Jelenovo uvo
Polyporus umbellatus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. umbellatus
Binomno ime
Polyporus umbellatus
(Pers.) Fr. 1821

Stanište uredi

Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Severnoj Americi. Raste od leta do zime, od juna do novembra. Stanište su joj bukove i hrastove šume gde raste prividno na tlu, uz stara stabla i panjeve, u nizinskim i brdskim područjima. Strogo je zaštićena gljiva.

 
Ova gljiva ima mnogo razgranate stabljike

Etimologija uredi

Latinski naziv roda Polyporus, potiče od grčkih reči polys (mnogo) i poros (otvor), zbog mnogobrojnih otvora cevčica s donje strane klobuka gljive. Ime vrste umbellatus znači štitast, ukazuje na oblik gljive. Na stranim jezicima nazivi su (engl. lumpy bracket, umbrella polypore), (franc. polypore en ombelle, poule des bois), (ital. pliporo umbellato), (nem. Eichhase, Ästige Büschel-Porling), (sloven. razvejani luknjičar, hrastov luknjičar).

Upotreba uredi

 
Jelenovo uvo

Jestiva je gljiva, odlične kvalitete. Osim uobičajene pripreme može se konzervirati u octu ili ulju.[1][2][3][4][5][6][7][8]

Reference uredi

  1. ^ Li X, Xu W, Chen J (2010). „Polysaccharide purified from Polyporus umbellatus (Per) Fr induces the activation and maturation of murine bone-derived dendritic cells via toll-like receptor 4.”. Cell Immunol. 265 (1): 50—6. PMID 20673883. doi:10.1016/j.cellimm.2010.07.002. 
  2. ^ Zhao YY, Chao X, Zhang Y, Lin RC, Sun WJ (2010). „Cytotoxic Steroids from Polyporus umbellatus.”. Planta Med. 76 (15): 1755—8. PMID 20458671. doi:10.1055/s-0030-1249926. 
  3. ^ Sun Y, Yasukawa K (2008). „New anti-inflammatory ergostane-type ecdysteroids from the sclerotium of Polyporus umbellatus.”. Bioorg Med Chem Lett. 18 (11): 3417—20. PMID 18439824. doi:10.1016/j.bmcl.2008.04.008. 
  4. ^ Zhou WW, Lin WH, Guo SX (2007). „Two new polyporusterones isolated from the sclerotia of Polyporus umbellatus.”. Chem Pharm Bull (Tokyo). 55 (8): 1148—50. PMID 17666835. doi:10.1248/cpb.55.1148. 
  5. ^ You JS, Hau DM, Chen KT, Huang HF (1994). „Combined effects of chuling (Polyporus umbellatus) extract and mitomycin C on experimental liver cancer.”. Am J Chin Med. 22 (1): 19—28. PMID 8030616. doi:10.1142/S0192415X94000048. 
  6. ^ Ohsawa T, Yukawa M, Takao C, Murayama M, Bando H (1992). „Studies on constituents of fruit body of Polyporus umbellatus and their cytotoxic activity.”. Chem Pharm Bull (Tokyo). 40 (1): 143—7. PMID 1576664. doi:10.1248/cpb.40.143. 
  7. ^ Zhang YH, Liu YL, Yan SC (1991). „[Effect of Polyporus umbellatus polysaccharide on function of macrophages in the peritoneal cavities of mice with liver lesions]”. Zhong Xi Yi Jie He Za Zhi. 11 (4): 225—6,198. PMID 1773459. 
  8. ^ Lin YF, Wu GL (1988). „[Protective effect of Polyporus umbellatus polysaccharide on toxic hepatitis in mice]”. Zhongguo Yao Li Xue Bao. 9 (4): 345—8. PMID 3195347. 

Literatura uredi

  • Zdenko Tkalčec, Armin Mešić, Neven Matočec, Ivan Kušan (2008). Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode. ISBN 978-953-7169-42-2 Proverite vrednost parametra |isbn=: checksum (pomoć).