Jelisaveta Aleksandrovna Stroganova

Baronica Jelisaveta Aleksandrovna Stroganova, udato Demidova (3. februara 1779, Sankt Peterburg - 27. marta 1818, Pariz) bila je ruska aristokratkinja iz porodice Stroganov. Supruga industrijalca Nikolaja Nikitiča Demidova. Većinu svog života provela je u Parizu.

Poreklo uredi

 
Jelisaveta Stroganova sa 15 godina.

Najmlađa ćerka aktivnog tajnog savjetnika barona Aleksandra Nikolajeviča Stroganova. Po rođenju je pripadala najvišem prestoničkom plemstvu. Jelisavetin otac bio je industrijalac i vlasnik više od pola miliona hektara zemlje. Njena majka je bila dvorska dama i poznata lepotica na Katarininom dvoru.[1]

Biografija uredi

Decembra 1793. godine, u dobi od 14 godina, Jelisaveta se udala za 20-godišnjeg Nikolaja Nikitiča Demidova, bogatog industrijalca. Imali su dva sina: grofa Pavla Nikolajeviča Demidova (1798-1840) i Anatolija Demidova (1813-1870). Nakon venčanja, par živi u Moskvi i Sankt Peterburgu, a 1800. godine odlaze ​u Evropu, gde su posetili Nemačku, Englesku, Francusku i Italiju. Nikolaj postaje diplomata i bračni par se nastanio u Parizu, postajući velike pristaše Napoleona u Francuskoj. Jelisaveta Demidova uživala je u raznim zabavama i proslavama, po kojima je Pariz bio toliko poznat: pozorištu, balovima, sjajnim salonima. Ali volela je više da ugoštava, pa se u njenoj kući okupljalo raznoliko društvo: umetnici, muzičari, pesnici, pisci. Kako je bila graciozna i lepo plesala, često je organizovala velelepne balove. Umetnica Elizabet Viže-Lebran, koja se sa Demidovima susrela još za vreme njenog boravka u Rusiji (1795-1801), prisetila se balova na kojim je bila u Parizu krajem 1801 - početkom 1802.[2] :

 
J.Stroganova - Minijatura Avgustina Rita
„Сјећам се да је на овом балу госпођа Демидова извела плес, који се назива руски валцер, тако одушевљено да су присутни напустили гозбу, како би га погледали.”
 
Mauzolej u Parizu

Međutim, zbog sve većih tenzija između Francuske i Rusije par se prvo seli u Italiju 1805. a zatim 1812. vraća u Moskvu. Supružnici su imali sasvim drugačije karaktere i često su živeli odvojeno. Ona je bila je prilično lepa, društvena i duhovita, dok je on bio je poprilično zatvoren, pa su ubrzo postali dosadni jedno drugom. Nakon Anatolijevog rođenja 1812. godine razdvojili su se i ona se vratila da živi u Parizu, dok je on sa djecom živio u Rimu, a potom i u Firenci. Umrla je 1818. godine. Sahranjena je na groblju Per Lašez. Kasnije, po nalogu Anatolija Demidova napravljen joj je veličanstven nadgrobni spomenik sa stubovima od belog mermera.

Njena praunuka bila je Aurora Demidova, majka kneza Pavla Karađorđevića.

Reference uredi

  1. ^ Russkie portretы 18-19 stoletiй. T.1.Vыp.4. № 166
  2. ^ Vospominaniя g-ži Viže-Lebren o prebыvanii eё v Sankt-Peterburge i Moskve 1795—1801/Per. s franc.:Iskusstvo.- SPB,2004.- str.298.