Jovanka Kirković (Novi Sad, 19. januar 1837 — oko 1867) bila je glumica, prvakinja novosadskog glumišta.

Jovanka Kirković
Lični podaci
Datum rođenja(1837-01-19)19. januar 1837.
Mesto rođenjaNovi Sad,  Habzburška monarhija
Datum smrtioko 1867
Zanimanjeglumica
Rad
Aktivni period1862—1865.

Detinjstvo i porodica uredi

Heroina novosadskog društvenog života sredine 19. veka potiče iz ugledne novosadske građanske porodice. Njen otac Jovan Kirković bio je advokat i carsko-kraljevski direktor Srpske kancelarije. Jovanka je rano ostala bez majke i detinjstvo je provela odrastajući uz dva brata i sestru. Tokom školovanja stekla je dobro obrazovanje, govorila je nemački i mađarski jezik, svirala klavir i odlično pevala. U ranoj mladosti je obolela od tuberkuloze, tako da je, znajući da neće dugo živeti, žudela za emotivnijim i slobodnijim životom želeći da joj teatar bude osnovno životno opredeljenje.[1]

Ljubav sa Lazom Kostićem uredi

Početkom 1860. godine upoznala se sa Lazom Kostićem koji je često dolazio u Novi Sad. Iako je bila četiri godine starija od njega, između njih se razvila velika ljubav. Duhovni plod ove ljubavi je pet Kostićevih pesama kojima je ona bila nadahnuće:

  • Pod prozorom,
  • Na iskap,
  • Ljubavni dvori,
  • Pogreb,
  • Posle pogreba.[2]

Ovih pet pesama kritika je uvrstila među njegove najbolje pesme.[3] Ova ljubav se nije završila brakom, kao ni, za Jovanku, mnogo bitnija emotivna veza sa srpskim novinarem i književnikom Đorđem Popovićem - Daničarem.[1]

Glumačka karijera uredi

Podsticaj da bude glumica, najverovatnije je došao od Laze Kostića koji joj je preko upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, Jovana Đorđevića omogućio pozorišni angažman. Ipak pre Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, početkom 1962. godine prvi put je stupila na scenu u Omladinskom pozorištu u Beogradu.[1] Za člana Srpskog narodnog pozorišta postavljena je 13. juna 1862, a prvi nastup na sceni imala je 16. juna u ulozi Jelke u komadu Ljubav i filozofija. Njen debi u teatru bio je veoma zapažen. Pišući o njenom tumačenju Jelke u komadu Ljubav i filozofija, kritičar Danice čestita SNP-u na takvoj prinovi, jer je svojom krasnom spoljašnošću, umiljatim glasom i gracioznim kretanjem obećavala da će vremenom biti dobra glumica.

Uloge uredi

Lista od tridesetak uloga koje je tumačila za vreme svoje trogodišnje glumačke aktivnosti nisu za potcenjivanje. To su dela standardnog repertoara SNP-a toga doba, a među likovima koje je tumačila ima i glavnih ženskih uloga. Međutim većinu uloga nije tumačila na premijeri, nego prilikom kasnijih izvođenja što je bio uzrok njenog stalnog nezadovoljstva. Neke od uloga:

  • Jelka (Ljubav i filozofija),
  • Evica (Inkognito),
  • Pava (Ludnica),
  • Ozrena (Herceg Vladislav),
  • Mlada gospa (Nečista soba),
  • Jelka (Prkos),
  • Lujza (Spletka i ljubav),
  • Senka Lalina (Seoba Srbalja),
  • Milka (Stari baka i njegov sin husar),
  • Jelica (Zaručnik i nevesta u jednoj osobi),
  • Učiteljica (Muški metod i ženska majstorija),
  • Mica (Đeša, Ješa i Neša),
  • Anka (Vampir i čizmar),
  • Gabrijela (Žena što kroz prozor skače),
  • Ljubica (Mejrima),
  • Carica (Zidanje Ravanice),
  • Kosara (Vladimir i Kosara),
  • Nećaka (Mišel Peren),
  • Ljubavnica (Slika moje drage),
  • Jula (Vojnički begunac),
  • Ružica (Doktor Zoljić),
  • Milica (Ljubomorna žena),
  • Raulovica (Ženski neprijatelj),
  • Mileva (U laži je plitko dno).[2]

Vidi još uredi

  1. Spisak srpskih glumaca
  2. Sofija Vujić

Reference uredi

  1. ^ a b v Stojaković, Gordana. Znamenite žene Novog Sada I. Novi Sad: Futura publikacije, 2001. str. 94—96. 
  2. ^ a b „KIRKOVIĆ Jovanka”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  3. ^ „I to je (bio) Balkan: Opasna ljubav”. Vesti onlajn. Pristupljeno 9. 3. 2020.