Jozef Podhradski
Jozef Podhradski (svk. Jozef Podhradský; Skalica (Slovačka), 19. april 1823 — Jagodina, 13. novembar 1915)[1] je bio slovački profesor, evangelistički sveštenik, urednik listova, publicista i prevodilac.[2]
Jozef Podhradski | |
---|---|
![]() Jozef Podhradski | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. april 1823. |
Mesto rođenja | Skalica, ![]() |
Datum smrti | 13. novembar 1915.92 god.) ( |
Mesto smrti | Jagodina, ![]() |
Obrazovanje
urediOsnovnu školu završio je u mestu Vrbovce u Slovačkoj. Potom je pohađao nižu gimnaziju u Komarnu (1836-1839). Nastavlja školovanje na Evangelističkom liceju u Bratislavi, gde je 1839-1848. studirao teologiju. Profesorski ispit iz filozofije, klasičnih jezika, nemačke i mađarske književnosti položio je na Peštanskom univerzitetu.[1]
Sveštenik
urediPo završetku studija pozvan je od strane sveštenika slovačke evangelističke crkve u Pešti, Jan Kolara, za pomoćnika sveštenika i učitelja. Nakon odlaska Kolara Podhradski ga je nasledio i u periodu 1850-1862. službovao je u Pešti.[1]
Profesor
urediU Novi Sad dolazi 1863. na poziv vladike Platona Atanackovića i zapošljava se kao profesor latinskog jezika u Srpskoj gimnaziji. Iste godine prelazi u pravoslavnu veru.[3] Podhradski u tom periodu sarađuje sa kolegama sa studija u Bratislavi, posebno Svetozarom Miletićem. Godine 1872. prelazi u novoosnovanu mađarsko-srpsku gimnaziju u Somboru, a 1879. odlazi u prevremenu penziju. Uz pomoć F.M. Rajevskog odlazi u Sankt Peterburg za bibliotekara, ali se nakon višemesečnog boravka u Rusiji vraća u Srbiju. Godine 1882. postavljen je za profesora gimnazije u Leskovcu, a od 1888. godine radio je kao profesor gimnazije u Beogradu.[1]
Publicista, urednik i izdavač listova
urediU Novom Sadu je 1864. počeo da izdaje i uređuje časopise za decu Slávik (Slavuj) i omladinu Zornička (Danica), u kojima je objavio i dramske radove Anjel strážca, Malá Marienka, Korheľ a jeho nebožiatka i Dobré dieťa zlých rodičov. Tokom boravka u Pešti bio je izdavač i urednik Evangeličkih crkvenih novina (1860—1862). Objavljivao je članke u listovima Národné noviny, Slovenské pohľady, Slávik, Zornička i u crkvenoj štampi.[1]
Književni i prevodilački rad
urediPrvo delo objavio je 1850. u Pešti - Holuby a Šulek, dramu o tragičnoj sudbini i smrti slovačkih učesnika revolucionarnih događanja 1848. godine. U Pešti je napisao i svoju prvu prozu - Liptovský a Hrajnoha alebo Svátek řízeník božího (1857).
Kao urednik i izdavač 1852. godine objavio je knjigu Prostonárodná bibliotéka sa Andrejem Radlinskim. Preveo je knjigu Šimona Stonojeviča Uticaj jevrejskih moralnih vrednosti na ljudsko društvo na slovački (Vplyv židovských mravov v ľudskej spoločnosti; Sombor, 1880).[1]
U želji da evangeličke vernike upozna sa pravoslavnom dogmom napisao je Pravoslávny katechizmus (1868). Godine 1870. objavio je Zbornik omilija i pridika na sva nedeljna i praznična jevanđelija preko cele godine, kao i Kratku mađarsku gramatiku.[4]
Poslednjih godina života napisao je dramu na srpskom jeziku - Leposova Ifigenija bugarska.
Smrt
urediBežeći od austrougarske vojske krajem 1915. godine sa porodicom prelazi na Banjicu, a zatim u Jagodinu, gde je i preminuo 13. novembra 1915. godine.
Odlikovan je Kraljevskim ordenom Svetog Save 1897. godine.[1]
Galerija
uredi-
Naslovna strana prvog broja časopisa za decu Slavik (1864)
-
Naslovna strana prvog broja časopisa za omladinu Zornička (1864)
-
Jozef Podhradski iz perioda kada je uređivao Slavik i Zorničku
Reference
uredi- ^ a b v g d đ e „Jozef Podhradski”. www.slovackizavod.org.rs.
- ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 638.
- ^ Iza gora i dolina; Tri veka Slovaka u Vojvodini. Novi Sad: Muzej Vojvodine. 2017. str. 122.
- ^ Iza gora i dolina: Tri veka Slovaka u Vojvodini. Novi Sad: Muzej Vojvodine. 2017. str. 66.