Jozo Tomašević (engl. Jozo Tomasevich; Košarni Do, 16. mart 1908Palo Alto, 15. oktobar 1994) je bio hrvatsko-američki ekonomista i vojni istoričar. Bio je profesor emeritus na Državnom univerzitu San Francisko.

Jozo Tomašević
Lični podaci
Datum rođenja(1908-03-16)16. mart 1908.
Mesto rođenjaKošarni Do, Austrougarska
Datum smrti15. oktobar 1994.(1994-10-15) (86 god.)
Mesto smrtiPalo Alto, SAD
Naučni rad
Poljeekonomija, istorija
InstitucijaUniverzitet Stanford
Državni u niverzitet San Francisko

Obrazovanje i karijera uredi

Rođen je u selu Košarni Do na Pelješcu (danas deo opštine Orebić). Tomašević je završio srednju školu u Sarajevu prije preseljenja u Švajcarsku na studije na Univerzitetu u Bazelu, gde je doktorirao ekonomiju 1932. Nakon diplomiranja radio je kao finansijski stručnjak u Narodnoj banci Jugoslavije u Beogradu do 1938, kada se preselio u Sjedinjene Države uz podršku fondacije Rokfeler "služeći se bogatim resursima univerziteta Harvard".[1] U SAD je prvo radio na Prehrambeno-istraživačkom institutu Univerziteta Stanford kao član njihovog naučnog osoblja. Tokom Drugog svetskog rata bio je takođe povezan s Odborom za ekonomsko ratovanje i Upravom za i rahabilitaciju Ujedinjenih nacija u Vašingtonu. Nakon rata prvo je radio u Saveznoj banci u San Francisku.[1] Godine 1948. se pridružio Državnom univerzitu San Francisko i tamo predavao dvadeset pet godina dok nije penzionisan godine 1973.[1][2] Takođe je predavao godinu dana na Univerzitetu Kolumbija oko 1954.[1] Godine 1974. i 1976. dobio je stipendije za svoja "postdoktorska istraživanja u istočnoevropskim studijima" iz američkog Saveta učenih društava.[3]

Radovi uredi

Pre 1938, Tomaševićeve publikacije bile su usmerena na finansije Kraljevine Jugoslavije tokom Velike depresije. U SAD, on se najpre usredsredio na ekonomske aspekte međunarodnih odnosa u pacifičkom basenu. On je sledio da uz studiju "ekonomskih problema jugoslovenskog seljaštva unutar šireg društvenog, političkog i povijesnog okvira" u svojoj knjizi iz 1955. Seljaci, politika i ekonomske promjene u Jugoslaviji.[1]

Krajem 1950-ih počeo je raditi na planiranoj trilogiji o istoriji Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. Prvi knjiga, fokusirana na četnike, pojavila se 1975. i bila "u osnovi studija o politici, ideologiji i vojnim operacijama, iako uloga ekonomskog faktora nije previđena“.[1] Druga knjiga se fokusirala na kvislinške vlade u Jugoslaviji,[1] a posebno na Nezavisne Države Hrvatske, i objavljena je posthumno godine 2001. uz uređivanje njegove kćerke Nede.[4] Treća knjiga, kojom su pokriveni jugoslovenski partizani, je završena 75% i ostala je neobjavljena.[1] U oktobru 2001, lična biblioteka Joze Tomaševića je poklonjena Biblioteci univerziteta Stendford.[5]

Priznanje uredi

Godine 1989, Tomašević i Vejn S. Vučinić su primili nagradu za istaknuti doprinos slovenskim studijima iz Udruženja za slovenske, istočnoevropske i evroazijske studije.[6]

Privatni život uredi

Godine 1937. Tomašević se oženio Nedom Brelić, srednjoškolskom nastavnicu, s kojom je imao troje dece.[1] Ona je preminula 5. jula 2002, u 88. godini.[7]

Bibliografija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z Vucinich, Alexander (1995). „Jozo Tomasevich: 1908-1994”. Slavic Review. 54 (1): 257—258. JSTOR 2501227. S2CID 164786269. doi:10.1017/S0037677900070753. 
  2. ^ Personages". American Association for the Advancement of Slavic Studies 35 (2): 11–12. March 1995. ISSN 1074-3057
  3. ^ „Jozo Tomasevich F'76, F'74”. Acls.org. Arhivirano iz originala 16. 03. 2021. g. Pristupljeno 8. 11. 2013. 
  4. ^ „War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. - Free Online Library”. Thefreelibrary.com. 1. 4. 2004. Pristupljeno 8. 11. 2013. 
  5. ^ „Tomasevich | SUL”. Lib.stanford.edu. 22. 6. 2005. Arhivirano iz originala 22. 12. 2014. g. Pristupljeno 8. 11. 2013. 
  6. ^ „ASEEES Distinguished Contributions to Slavic, East European, and Eurasian Studies Award”. Aseees.org. Arhivirano iz originala 24. 02. 2014. g. Pristupljeno 8. 11. 2013. 
  7. ^ „Deaths (August 28, 2002)”. Paloaltoonline.com. Pristupljeno 8. 11. 2013.