Johanes III Etiopski (oko 1824. – oko 1873) bio je poslednji etiopski car (neguš negasti) gondarske grane Solomonske dinastije. Rođen je kao sin cara Tekle Georgisa. On je zapravo bio marioneta u rukama moćnog ras Alija II od Bedžemdera, oromskog vladara. On ga je prisilio da se oženi njegovom majkom Menen Liben Amede, tako da je zapravo ona bila stvarna vladarica.

Johanes III
Lični podaci
Datum rođenja1797.
Mesto rođenjaEtiopsko carstvo
Datum smrti1873.
Mesto smrtiEtiopsko carstvo
Porodica
RoditeljiTekle Giyorgis I
DinastijaSolomonska dinastija
Car Etiopije
Period30. avgust 18401851. (uz brojne prekide)
PrethodnikSahle Dengel
NaslednikTevodros II

Biografija

uredi

Johanes III vladao je u nesrećnom periodu za Etiopiju zvanom Zemene Mesafint (Doba prinčeva) kad je carstvo bilo razjedinjeno beskonačnim unutrašnjim borbama. U njegovo vreme, dva najveća rivala bili su ras Ali II od Bedžemdera i dejazmač Vube Hajle Marijam iz Pokrajine Semijen. Tako je Johanes III za vreme svoje vladavine između 30. avgusta 1840. i 1851. nekoliko puta bio skidan s prestola i zamenjivan svojim rođakom Sahle Dengelom. Prvi put je ga je s trona skinuo ras Ali II u oktobru 1841, jer je tada hteo da se prikaže kao prijatelj dejazmača Vube Hajle Marijama. Zatim je nakratko ponovno vraćen na presto 1845, da bi potom bio ponovno skinut s trona 1850. i zamenjen s nekim nepoznatim (to je pretpostavka istoričara E. A. Valis Badža, dobrog poznavaoca etiopske istorije).

Neki stručnjaci za etiopsku istoriju, poput Donalda Kramija, drže da je Johanes III dospeo pod veliki uticaj katoličkih misionara (biskupa Justina de Jakobisa), te da se obratio na katolicizam 1851. godine.[1]

Njegova konačna sudbina, kao i brojne pojedinosti njegove vladavine, ostale su tajna do danas. Za njega jedni tvrde da je ponovno bio vraćen na tron 18. juna 1847, nakon što je Kasaj Hajle Georgis (budući car Tevodros II) porazio vojsku njegove žene Menen i njenog sina Ras Alija kod Jezera Tana. Po drugima, tada je Tevodros II iskoristio priliku i sam preuzeo presto.

Nakon toga, Johanes III nastavio je da živi kao običan građanin. Oko 1856, katolički misionari u Etiopiji pokušali su da ga vrae na presto, ali je on pokazao veći interes da ode na hodočašće u Jerusalim, nego za carski tron. Nakon toga se posle dve godine vratio u okrilje Etiopske orijentalno-pravoslavne crkve i pridružio Tevodrosu na njegovu dvoru u Magdali.

Iz njegove vladavine ostalo je jedno pismo upućeno francuskom caru Napoleonu III 11. juna 1869, u kojem ga moli za finansijsku pomoć.[2]

Izvori

uredi
  1. ^ Donald Crummey, Priests and Politicians, 1972 (Hollywood: Tsehai, 2007). pp. 79.
  2. ^ Translated with facsimiles of the original text in Sven Rubenson (editor) Internal Rivalries and Foreign Threats: 1869-1879 (Addis Ababa: University Press, 2000). pp. 14.


Car Etiopije
18401851.