Juso Mučin Krnjić

Juso Mučin Krnić (Podgorica, 1811. — Podgorica, 7. jul 1874) potiče iz stare podgoričke i tuške (Tuzi kraj Podgorice) arnautske (albanske) porodice Krnić,."Poslije Adži-paše Osmanagića, podgorički muslimani nijesu imali boljeg čovjeka od Jusa Mučina. Juso je bio jedan od najboljih junaka onog doba, dobar vojskovođa i fin političar." (Ilija Zlatičanin - Hronika Podgorice) Za razliku od Arbanasa i drugih muslimana, pravoslavni Srbi nijesu imali većeg zulumćara "Juso je rođen 1811. u Podgorici, od veoma siromašnih roditelja. Rodom je iz Gruda. Kao dijete išao je u kasapnicu da zaradi zalogaj hljeba, a kad je odrastao, argatovao je u Doljanima za pet groša na dan.

Juso Mučin Krnić
Datum rođenja	1811.
Mesto rođenja	Podgorica, Osmansko carstvo
Datum smrti	7. jul 1874.(1874-07-07) (62/63 god.)
Mesto smrti	Podgorica, Osmansko carstvo

U čestim čarkama između Podgorice, Kuča, Pipera i Lješanske nahije, Juso se uvijek pokazivao kao najbolji junak. Nijednog boja nije bilo, a da nije posjekao koju glavu ili se ranio. Međutim kada je ucenio glavu vojvoda Marka Miljanova Popovića, Marko Miljanov je došao usred Podgorice, ispred njegove kuće i zvao ga da izađe na dvoboj (megdan), ali Jusa nije izašao iako je prema sačuvani, podacima bio u kući

Kad je poginuo 1874. godine, sahranjen je sa sedam rana." (Ilija Zlatičanin - Hronika Podgorice)

Jedno vrijeme je živio na Cetinju gdje je radio kao dobavljač hrane za crnogorski dvor knjaza Danila Petrovića, kojem je preporučen kao dobavljač od strane podgoričkih Srba. Na Cetinju je naučio da se bavi trgovinom, upoznajući najbliže ljude knjaza Danila Petrovića, da bi po povratku u Podgoricu stekao pozamašan kapita, baveći se trgovinom.

U ratu sa Crnom Gorom 1862. godine Juso se vojničkim glavarima pokazao da je i on dobar vojskovođa.

Ove godine Crna Gora je zaratila s Turskom. Tom prilikom Kuči su ustali protiv Turaka i odmah opkolili grad Medun, u kojemu je bila turska posada. Kučima su pomogli Piperi sa serdarom Joletom Piletićem na čelu, a tako i Bratonožići. Topovima je upravljao vojvoda Mašo Vrbica. Turci su se dovijali na sve načine da unesu u Medun hranu, ali nijedanput nijesu uspjeli.

Jednoga dana Juso se ponudio pašama za komandanta nad svom vojskom i obećao da će unijeti hranu u Medun. Paše su se prvobitno našle uvrijeđene tom ponudom, ali kad je situacija postala beznadežna, predlože mu da mu daju upravu samo nad bašibozlukom. Juso je odmah pristao. Sjutradan crnogorska vojska je natjerana u bjekstvo, topovi joj oteti, a hrana unesena u Medun.

Tom prilikom Arbanasi su spjevali pogdrnu pjesmu o pravoslavnim Srbima od koje su ovi stihovi: "Jol Ilija, biri Škinet, lja činterce lja dimije. Mar Miljan, Bac Dragoje, nuk ćes puška kur vjen nevoja“. Znači: "Jole Ilijin, sin Srpkinje, ostavi ćinterac i dimije. Marku Miljanovu i Bacu Dragojevu nije bastalo pucati kad je ustrebalo."

Podgorica) postao je podgorički zabit (zapovjednik grada) sedamdesetih godina XIX vijeka. Ubio ga je Pero Ivanov Popović (rođak vojvode Marka Miljanova Popovića), koji je tom prilikom poginuo (jer se vratio da proveri da Jusa nije preživeo) na vojvodin nagovor. Jusa nije smeo da izađe na dvoboj vojvodi . Po izvršenom atentatu, podgorički muslimani su u gradu započeli obračun sa prisutnim Crnogorcima, koji su se zatekli na pazaru (Podgorički pokolj). Turski, crnogorski i jugoslovenski zatvor u Podgorici, Jusovača, ime je dobio po Jusu Mučinom Krniću, koji je sredinom XIX vijeka proširio i dogradio staru osmansku tamnicu na podgoričkom Draču.

Literatura:

• Grupa autora: Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 3 „Daily Press-Vijesti“, 2006.