Justas Flandrijski

Justas Flandrijski ili Justas od Enoa (umro posle 1217) je bio pripadnik Flandrijske dinastije, brat latinskih careva Balduina I i Henrika, kao i regent Solunske kraljevine od 1209. do 1216. godine.

Justas Flandrijski
Datum smrti1217
RoditeljiBalduin V od Enoa
Margareta I Flandrijska

Biografija

uredi

Justas je bio sin Balduina V od Enoa i Margarete Flandrijske. Braća su mu bila prva dva latinska cara - Balduin (1204–1205) i Henrik (1205–1216). Justasova braća učestvovala su u Četvrtom krstaškom ratu u kome je osvojen Carigrad i formiran niz krstaških država. Justas u ratu nije učestvovao, ali se pominje među visokim plemićima Latinskog carstva 1206. godine. Očigledno je bio jedan od plemića koji su nakon osnivanja Latinskog carstva pozvani da se nasele iz severne Francuske.[1] Godine 1208. poslat je na Rodope kako bi se borio protiv pobunjenog Aleksija Slovena.[2] Na leto 1209. godine Henri je suzbio pobunu lokalnih vlastodržaca Solunske kraljevine i stavio državu pod upravu svog brata Justasa. Justas je tamo vladao zajedno sa Bertoldom od Kacenelnborgena, kao vicekralj, pored maloletnog Dimitrija, naslednika Bonifacija Monferatskog. Epirski despot Mihailo I Duka Komnin poslao je izaslanike kako bi sklopili savez. U sklopu dogovora Henrika i Mihaila, epirski despot prihvatio je vrhovnu vlast latinskog cara, a Justas se oženio Mihailovom ćerkom i dobio trećinu njegovih zemalja u miraz.[3][4] U izvorima se Justas poslednji put javlja aprila 1217. godine, na krunisanju novog latinskog cara, Petra Kurtenea. Supruga Petra bila je Justasova sestra Jolanda Flandrijska. Justas je verovatno pratio Petra u pohodu na Epir. Pao je u zarobljeništvo Teodora Duke Komnina. U zarobljeništvu je i umro.[5] Tačna godina smrti Justasa Flandrijskog nije poznata.

Reference

uredi
  1. ^ Van Tricht 2011, pp. 255–256, 458 (note 101).
  2. ^ Van Tricht 2011, p. 168.
  3. ^ Bredenkamp 1996, str. 60–61
  4. ^ Van Tricht 2011, pp. 170–171, 178–179, 212–213.
  5. ^ Van Tricht 2011, p. 171 (note 58).

Literatura

uredi