Ljiljana Raičević

Ljiljana Raičević[1] (rođena 29. juna 1947. u Podgorici kao Ljiljana Petrović) je crnogorska aktivistkinja za ljudska i ženska prava. Osnovala je Sigurnu žensku kuću u Podgorici[2], kao i Centar za devojke „Ksenija”. Jedna je među osnivačima SOS telefona u Podgorici i Nikšiću.

Ljiljana Raičević
Lični podaci
Datum rođenja(1947-06-29)29. jun 1947.(76 god.)
Mesto rođenjaPodgorica, Crna Gora

Osam godina je bila predsednica sindikata Medicinskog zavoda Crne Gore, deset godina odbornica u skupštini grada, a tokom jednog mandata je bila i predsednica kluba odbornika.[3]

Biografija uredi

Ljiljana je rođena u porodici Petrović Podgorici, u Crnoj Gori. Njeni roditelji, otac Milovan i majka Ljubov, beloruskinja iz Minska, upoznali su se u nemačkom logoru, a posle rata su se naselili u Podgorici. Ljiljana je u svom rodnom gradu završila osnovnu školu i gimnaziju. Za vreme srednjoškolskih dana, bavila se atletikom. Nakon završene gimnazije, upisala je Fakultet istorije i geografije u Nikšiću.

Budućeg supruga Andriju Loca Raičevića, kasnije zamenika ministra u ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore, je upoznala 1966. godine dok je bila maturantkinja. Njen suprug je umro 1994. godine, a njih dvoje zajedno imaju troje dece, ćerku Olju i sinove Vladimira i Nikolu.

Karijera uredi

Ljiljana se 1970. godine zaposlila na Medicinskom institutu u Podgorici, gde je radila sve do penzionisanja 1999. godine, a od 1985. do 1989. godine bila je i predsednica Sindikata medicinskih radnika. Pored toga, bavila se i politikom. Birana je za odbornicu u Opštinskom parlamentu ispred Liberalnog saveza Crne Gore u više mandata.

Godine 1996. osnovala je prvu žensku nevladinu organizaciju u Crnoj Gori, SOS telefon za žrtve domaćeg nasilja, u kojoj je radila kao glavni koordinator do 1999. godine. Godine 1999. je osnovala nevladinu organizaciju Sigurna ženska kuća[2], koja je prvo i za sada jedino sklonište za žrtve porodičnog nasilja u Crnoj Gori. Godine 2001. je u okviru ove organizacije otvoreno još jedno sklonište namenjeno žrtvama trgovine ljudima.

Raičevićeva je pored toga učestvovala i u osnivanju većeg broja drugih nevladinih organizacija, kao što su SOS Nikšić[4], Crnogorski ženski lobi[5], Centar za djevojke Ksenija i Autonomni ženski centar.

Godine 2001. Ljiljana je postala član odbora Programa za zaštitu žrtava trafikinga u Crnoj Gori.[6]

Godine 2003. je proglašena za ličnost godine, od strane nedeljnika Vreme.[7]

Godine 2006. je dobitnica Džinjeta Sagan (Ginetta Sagan) nagrade za rad na zaštiti slobode i života žena i dece u prostorima ugroženih ljudskih prava.[8]

Bibliografija uredi

Značajni radovi:

  • Zvone li zvona zbog nas[9]? Podgorica: Sars, 1996 - autorka;
  • Dokazi o svetom trojstvu – mafija, policija, tužilaštvo[10] (2002) - Iz knjige: Nadežda Radović, Politika na ženski način - RAZGOVORI;
  • Priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje[11], Podgorica: Sigurna ženska kuća, 2008 - koautorka;
  • Što znamo o ekonomskom nasilju nad ženama?[12] Zagreb: BaBe!, 2013 - koautorka.

Reference uredi

  1. ^ rođenjaPodgorica, Ljiljana RaičevićLični podaciDatum rođenja29 jun 1947 Mesto; Gora, Crna. „Wikiwand - Ljiljana Raičević”. Wikiwand. Pristupljeno 2023-06-12. 
  2. ^ a b „Sigurna Ženska Kuća” (na jeziku: bošnjački). 2023-04-25. Pristupljeno 2023-06-12. 
  3. ^ Razgovori sa fenomenalnim ženama, Autonomni ženski centar Beograd, pristupljeno 23. maj 2014.
  4. ^ „SOS Telefon”. SOS Telefon (na jeziku: me). Pristupljeno 2023-07-19. 
  5. ^ „Crnogorski Zenski Lobi”. Cg Ženski Lobi (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-07-19. 
  6. ^ Demontiranje patrijarhalne države, 8. januar 2004, biografija Ljiljane Raičević, nedeljnik "Vreme", Vera Didanović, pristupljeno: 23.5.2014.
  7. ^ "Vreme": Najuspešnija ličnost Ljiljana Raičević, Vesti B92, 5. januar 2004, pristupljeno: 23. maj 2014.
  8. ^ Dosadašnji dobitnici nagrade Ginetta Sagan - Ljiljana Raičević, Srbija i Crna Gora, Amnesty International, Ginetta Sagan fond
  9. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Zvone li zvona zbog nas? :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-07-19. 
  10. ^ „LJILJANA RAIČEVIĆ”. www.womenngo.org.rs. Pristupljeno 2023-07-19. 
  11. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-07-19. 
  12. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Što znamo o ekonomskom nasilju nad ženama? :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-07-19.