Ljubomir (Stevana) Kojović (Konjarnik, 7. februar 1882 — Brod, 1916) bio je srpski potporučnik. Dvostruki je nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima.

Ljubomir Kojović
Lični podaci
Datum rođenja(1882-02-07)7. februar 1882.
Datum smrti1916.

OdlikovanjaOrden Karađorđeve zvezde


Biografija uredi

Rođen je 7. februara 1882. godine u selu Konjarniku, srez dobrički od oca Stevana i majke Janice.


Do ratova radio je kao šumar, a u ratu sa Turcima 1912. godine krenuo je kao rezervni narednik. Već u tom ratu proslavio svojom hrabrošću i o njegovim podvizima pisala je tadašnja štampa. Zato je unapređen u čin rezervnog potporučnika da bi posle podviga na Bregalnici bio unapređen u čin poručnika. Na Solunskom frontu je kao kapetan komandovao 1.četom 3.bataljona Gvozdanog puka. Sa svojom četom se istakao u borbama na Gorničevu i posebno na Trapezastoj kosi 1916. godine, kada je jurišajući na čelu kolone probijao neprijateljske položaje.


Prilikom forsiranja Crne Reke 26. 09. 1916. godine, kod sela Broda, on je sa svojom četom prvi prešao reku i osvojio mostobran za prelazak puka. Tom prilikom, odbijajući juriše neprijatelja slavno je poginuo.


Za podvige u ratovima odlikovan je sa dva oficirska ordena KZm prvog i četvrtog reda, prvi je dobio kao potporučnik za podvige u Kolubarskoj bici, a drugi na Solunskom frontu. Odlikovan je sa dva ordena Belog orla sa mačevima četvrtog i petog reda, Zlatnom i Srebrnom medaljom za hrabrost kao i drugim odlikovanjima. Na spisku od deset najhrabrijih oficira Gvozdenog puka, koji je urađen 1917. godine po naredbi Vrhovne komande, prvi je na spisku.[1]

Reference uredi

  1. ^ Marjanović, P.; Kostić, R. (2016). Nosioci Karađorđeve zvezde sa mačevima iz Toplice. Prokuplje: Narodni muzej Toplice.