Ljudmila Jevgenjevna Ulicka (rus. Людмила Евгеньевна Улицкая ; Davlekanovo 21. februar 1943)[1] je jedna od najznačajnijih savremenih ruskih književnica. Svetsku slavu stekla je pričama i romanima koji su prevedeni na više od dvadeset jezika.

Ljudmila Ulicka
Lični podaci
Datum rođenja(1943-02-21)21. februar 1943.(81 god.)
Mesto rođenjaDavlekanovo, Baškortostan, Sovjetski Savez
ObrazovanjeMoskovski državni univerzitet Lomonosov
Zanimanjebiolog, književnik
Književni rad
Najvažnija delaSonječka
Medeja i njena deca
Slučaj Kukocki
Iskreno vaš Šurik

Biografija

uredi

Ljudmila Ulicka rođena je 21. februara 1943. godine u Davlekanovu, Rusija. Diplomorala je biologiju na Moskovskom državnom univerzitetu Lomonosov 1968. godine. Radila je kao naučnik u Institutu za genetiku u Moskvi, ali je ubrzo ostala bez posla jer se saznalo da je na svojoj pisaćoj mašini prekucavala zabranjeni roman. Tako se završila njena naučna karijera i otpočela književna.[2]

U prvo vreme živela je od pisanja drama i scenarija za pozorišta, radio i televiziju. Pisala je i recenzije za drame i prevodila stihove s mongolskog jezika.[3]

Priče je počela da objavljuje po časopisima krajem osamdesetih godina prošlog veka, ali je postala poznata tek nakon što su po njenim scenarijima snimljeni filmovi Sestrice Liberti i Žena za sve. Svetsku slavu joj je doneo roman Sonječka koji je štampan u kultnom književnom časopisu Novi svet. Sonječka je 1994. godine u Francuskoj proglašena za najbolju knjigu godine i dobila prestižnu književnu nagradu Medicis, a četiri godine kasnije Ulicka za ovo delo dobija uglednu italijansku književnu nagradu Đuzepi Ačerbi.[4]

Potom su usledile nagrade Pen centra, Ruska nagrada Buker, Knjiga godine 2004, Austrijska državna nagrada za evropsku književnost i dr.

Po njenom romanu Slučaj Kukocki snimljena je TV serija, a prema zbirci priča Siromašni rođaci TV film.[3]

  • Sonječka (roman, 1994),
  • Siromašni rođaci (knjiga priča, 1994),
  • Medeja i njena deca (roman, 1996),
  • Veseli ispraćaj (novela, 1998),
  • Ljaljina kuća (knjiga priča, 1999),
  • Slučaj Kukocki (roman, 2001),
  • Devojčice (knjiga priča, 2002),
  • Providne priče (knjiga priča, 2003),
  • Iskreno vaš Šurik (roman, 2004),
  • Ljudi našeg cara (knjiga priča, 2005),
  • Danijel Štajn, prevodilac (roman, 2006),
  • Zeleni šator (roman, 2010),
  • Jakovljeve lestve (roman, 2015).[5]

Nagrade

uredi

Dobila je čitav niz ruskih i međunarodnih književnih priznanja.

  • Medicis,
  • Moskva-PEN,
  • Đuzepi Ačerbi, italijanska književna nagrada
  • Ruski Buker,
  • Nagrada za rusku knjigu godine,
  • kineska Nacionalna nagrada za književnost,
  • ruska nagrada Velika knjiga,
  • Grincan Kavur,
  • Velika nagrada Budimpešte,
  • Simon Bovoar,
  • Austrijska državna nagrada za književnost.[5]

Reference

uredi
  1. ^ „Lюdmila Ulickaя”. peoples.ru. Pristupljeno 14. 1. 2019. 
  2. ^ „Ljudmila Ulicka”. arhipelag.rs. Pristupljeno 15. 1. 2019. 
  3. ^ a b Ulicka, Ljudmila (2007). Danijel Štajn, prevodilac. Beograd: Paideia. ISBN 978-86-7448-376-3. 
  4. ^ „Ulickoj dodeljena austrijska državna nagrada za književnost”. mojenovosti.com. Pristupljeno 15. 1. 2019. 
  5. ^ a b Ulicka, Ljudmila (2016). Zeleni šator. Beograd: Arhipelag. str. 475. ISBN 978-86-523-0198-0. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi