Ljudmila Ulicka
Ljudmila Jevgenjevna Ulicka (rus. Людмила Евгеньевна Улицкая ; Davlekanovo 21. februar 1943)[1] je jedna od najznačajnijih savremenih ruskih književnica. Svetsku slavu stekla je pričama i romanima koji su prevedeni na više od dvadeset jezika.
Ljudmila Ulicka | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. februar 1943. |
Mesto rođenja | Davlekanovo, Baškortostan, Sovjetski Savez |
Obrazovanje | Moskovski državni univerzitet Lomonosov |
Zanimanje | biolog, književnik |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Sonječka Medeja i njena deca Slučaj Kukocki Iskreno vaš Šurik |
Biografija
urediLjudmila Ulicka rođena je 21. februara 1943. godine u Davlekanovu, Rusija. Diplomorala je biologiju na Moskovskom državnom univerzitetu Lomonosov 1968. godine. Radila je kao naučnik u Institutu za genetiku u Moskvi, ali je ubrzo ostala bez posla jer se saznalo da je na svojoj pisaćoj mašini prekucavala zabranjeni roman. Tako se završila njena naučna karijera i otpočela književna.[2]
U prvo vreme živela je od pisanja drama i scenarija za pozorišta, radio i televiziju. Pisala je i recenzije za drame i prevodila stihove s mongolskog jezika.[3]
Priče je počela da objavljuje po časopisima krajem osamdesetih godina prošlog veka, ali je postala poznata tek nakon što su po njenim scenarijima snimljeni filmovi Sestrice Liberti i Žena za sve. Svetsku slavu joj je doneo roman Sonječka koji je štampan u kultnom književnom časopisu Novi svet. Sonječka je 1994. godine u Francuskoj proglašena za najbolju knjigu godine i dobila prestižnu književnu nagradu Medicis, a četiri godine kasnije Ulicka za ovo delo dobija uglednu italijansku književnu nagradu Đuzepi Ačerbi.[4]
Potom su usledile nagrade Pen centra, Ruska nagrada Buker, Knjiga godine 2004, Austrijska državna nagrada za evropsku književnost i dr.
Po njenom romanu Slučaj Kukocki snimljena je TV serija, a prema zbirci priča Siromašni rođaci TV film.[3]
Dela
uredi- Sonječka (roman, 1994),
- Siromašni rođaci (knjiga priča, 1994),
- Medeja i njena deca (roman, 1996),
- Veseli ispraćaj (novela, 1998),
- Ljaljina kuća (knjiga priča, 1999),
- Slučaj Kukocki (roman, 2001),
- Devojčice (knjiga priča, 2002),
- Providne priče (knjiga priča, 2003),
- Iskreno vaš Šurik (roman, 2004),
- Ljudi našeg cara (knjiga priča, 2005),
- Danijel Štajn, prevodilac (roman, 2006),
- Zeleni šator (roman, 2010),
- Jakovljeve lestve (roman, 2015).[5]
Nagrade
urediDobila je čitav niz ruskih i međunarodnih književnih priznanja.
- Medicis,
- Moskva-PEN,
- Đuzepi Ačerbi, italijanska književna nagrada
- Ruski Buker,
- Nagrada za rusku knjigu godine,
- kineska Nacionalna nagrada za književnost,
- ruska nagrada Velika knjiga,
- Grincan Kavur,
- Velika nagrada Budimpešte,
- Simon Bovoar,
- Austrijska državna nagrada za književnost.[5]
Reference
uredi- ^ „Lюdmila Ulickaя”. peoples.ru. Pristupljeno 14. 1. 2019.
- ^ „Ljudmila Ulicka”. arhipelag.rs. Pristupljeno 15. 1. 2019.
- ^ a b Ulicka, Ljudmila (2007). Danijel Štajn, prevodilac. Beograd: Paideia. ISBN 978-86-7448-376-3.
- ^ „Ulickoj dodeljena austrijska državna nagrada za književnost”. mojenovosti.com. Pristupljeno 15. 1. 2019.
- ^ a b Ulicka, Ljudmila (2016). Zeleni šator. Beograd: Arhipelag. str. 475. ISBN 978-86-523-0198-0.
Literatura
uredi- Ulicka, Ljudmila (2007). Danijel Štajn, prevodilac. Beograd: Paideia. ISBN 978-86-7448-376-3.