Ćilimari izrađuju dekorativne tkanine od vune, pamuka ili svile koje služe kao prostirke na podu ili kao ukrasi i toplotna zaštita na zidovima. Tradicionalno, ćilimi se ručno izrađuju na vertikalnim razbojima. Zbog finoće rada ovim poslom se više bave žene zbog manjih i finijih prstiju. Svako područje na kome se očuvala tradicija proizvodnje ćilima ima svoje karakteristične šare, boje i niti i to im daje posebnu vrednost. U nas su poznati pirotski ćilimi dok su takođe veoma poznati persijski ćilimi, i uopšte ćilimi sa istoka.

Pirotski ćilim (detalj)
Pirotski razboj, 1. soja, 2. krošno, 3. obnitelnik, 4. povratilo, 5. zaponka. Crtež prema: Milica Petković & Radmila Vlatković, 1996: Pirotski ćilim.

Prilikom izrade ćilima na „osnovu“ koja je razapeta na razboju vezuju se čvorovi od vune, svile, pamuka i potom makazama odsecaju. Kvalitet ćilima se i definiše brojem čvorova po kvadratnom metru. Kvalitetni ćilimi imaju i po 100.000 čvorova.

Interesantno je da se po novim ćilimima treba što više gaziti, da bi se “ugazili” a što manje mehanički čistiti. U Persiji je čak bio običaj da se novi ćilimi iznesu na ulicu i ostave prolaznicima da po njima gaze. Ćilimi su veoma trajni pa su vremenom dobijali na vrednosti.